Hladan tuš prošlog vikenda za Bijele, prvi poraz u prvenstvu, u gostima protiv Varaždina. Nije ispalo kako se priželjkivalo, ali nije ni sve crno, daleko od toga. Zapravo, čak mnogi kažu, dobro je poraz došao da sasiječe bilo kakvu ideju o famoznoj euforiji, ugasi iskru pretencioznosti i pretjeranog samopouzdanja u početku.
Glave dolje i natrag na posao, to je jedina poruka s Poljuda. U subotu u Split dolazi Istra 1961, slijedi sudar talijanskih trenera, Gennara Gattusa i Paola Tramezzanija, dvaju cijenjenih stratega s obje strane Jadrana.
U prvom krugu prvenstva dvoboj Tramezzanija i Gattusa nije proizveo pobjednika, na Drosini su Istra i Hajduk odigrali 1:1.
Ovaj put Hajduk će biti veći favorit, nadodane su na vagu "bijelih" prednosti domaćeg terena i publike. Naime, na Poljudu "hajduci" imaju perfektan skor u prvenstvu. Šest pobjeda u šest susreta.
Ipak, Gattuso strepi od muka zbog kojih se dizala kosa svim trenerima Hajduka u zadnje tri i pol godine. Kružile su priče da je Marko Livaja u Varaždinu igrao ozlijeđen, da mu je zglob patio od udarca zadobivenog na treningu. Izjavio je liječnik kluba Ante Turić da Marko nije nastupao ozlijeđen niti dobio injekciju, da je tek popio analgetik.
Naravno, ne bi mu ni bio prvi put da je igrao ozlijeđen. Uvijek je Livaja bio tip igrača, bez problema bi žrtvovao vlastito zdravlje za bijeli dres. Koliko je to dugoročno pametno, možemo unedogled razglabati.
Rečeno je bilo, neće igrati ozlijeđeni. Neće ni oni netom izliječeni odmah istrčati na travnjak. Poštovat će se proces povratka u formu. Jasan je više puta bio Gattuso, a i sam Livaja je nešto slično izjavio.
Često je Hajdukova desetka na meti protivničkih igrača, drže ga, čupaju, gaze, udaraju... Znaju da ako njega zaustave, bit će "bijelima" puno teže. Samim tim, popriličan je rizik od ozljede, što po Gattusovom pravilu znači da bi mogao propustiti neke utakmice.
Ne treba sada po tko zna koji put objašnjavati koliko bi težak bio njegov izostanak u prvenstvu gdje je svaki bod kao suho zlato vrijedan. Godine prolaze, mijenjali su se treneri, uprave. Igrači odlaze i dolaze, a nikako se riješiti te fraze "ništa bez Livaje".
Pokazalo se i ove sezone, do sedmog kola čekao je Hajduk gol u kojem nije sudjelovao Livaja. Zabio je Sigur, asistirao Rakitić. Bio je to četvrti gol "bijelih" u već riješenoj utakmici protiv Gorice.
Porazna statistika
Zadržimo se još malo na statistici. Otkad se vratio u Hajduk, Livaja je preskočio 22 utakmice (19 + kup utakmice protiv Tehničara, Bilogore 91 i Mladosti, njih nećemo računati).
Od tih 19, devet ih je zaredao na kraju prošle sezone zbog ozljede koljena. Iako, ruku na dušu, osim kup susreta protiv Dinama, tada je već sezona za Hajduk bila gotova, neslavno je završila raspadom i preranim ispadanjem iz utrke za naslov.
Dakle, 19 utakmica bez Livaje, a statistika je porazna. Šest pobjeda, četiri remija i čak devet poraza.
Kada se dublje zagrebe, analizira tih šest pobjeda, stvari su još gore. Dvije pobjede su protiv Rudeša na Poljudu, dok su četiri slavlja s kraja prošle sezone. Previše je reći "nebitne" pobjede, ali svakako su imale manju vrijednost u periodu kada se samo čekao kraj sezone i muke, gledalo se kako okrenuti novi list i što prije zaboraviti sve.
Gattuso je još uvijek te sreće da nije morao igrati bez Livaje, izuzev kup utakmica protiv niželigaša, kada mu je dao odmora. Ali tko zna, moglo bi se dogoditi uskoro. Možda je napokon i vrijeme da se Hajduk posloži bez svoje desetke, kapetana, da odigra solidnu i dobro posloženu utakmicu bez svog najboljeg igrača, dok on bude odmarao ili sanirao ozljedu.