Radomir Vukčević svakako je najveće ime, vrhunski vratar koji je iz Dinare došao u Hajduk. Stigao je 1963. i - ušao u hajdučku legendu, fantastičan golman, pojam elegancije i vrhunskih obrana, jedan od onih rijetkih koji su se baš približili neprikosnovenom Vladimiru Beari.
Bilo je velikih vratara Hajduka, da ne nabrajamo, a Vukčević je svakako jedan od najvećih.
Rođen 15. rujna 1941. u Kninu, umro je u Splitu 28. studenoga 2014. godine. Hajduk je uočio njegov talenat u Dinari i pozvao ga. Debitirao je za Hajduk 1963. i branio deset godina, što je danas nezamislivo ostvarenje, ostati čitavo desetljeće u dresu Hajduka. Za “bijele” je branio čak 402 puta, rekorder od svih vratara, najčešće u tamnocrvenom dresu što mu je postao zaštitni znak, premda je branio i u crnoj odori koja je tada bila tradicionalna oprema za čuvare mreže, ali i u žutom dresu. Nekako ga najviše pamtimo po toj prepoznatljivoj zagasito crvenoj boji.
Trofejni vratar
U tih deset godina Hajduk je bio prvak 1971., te osvojio kupove 1967. i 1972., Vukčević je ujedno i devet puta branio za reprezentaciju Jugoslavije, a imao je tu čast i privilegiju da bude na branci protiv Brazila na oproštaju Pelea, kad je na Maracani u Rio de Janeiru bilo 2:2 i kad je Jurica Jerković zabio gol za pamćenje, a tercet hajdukovaca nosio dres izabrane vrste, osim Jerkovića i Vukčevića bio je tu i Dragan Holcer koji je na kraju dobio i Peleov dres.
Za Vukčevića se govorilo “brani sve živo, a nikako u reprezentaciju”, imao je Vučko pegulu da je tada neprikosnoven bio Ilija Pantelić, vratar Vojvodine iz Novog Sada i Vukčević mu je bio preko 40 puta bio rezerva, pa tako i na Europskom prvenstvu 1968. godine kad se okitio srebrnom medaljom.
Miljenik navijača
Ostao je upamćen i kao parader, ali i vratar mačjeg refleksa, a poznat i po anegdoti kad se usprotivio velikom treneru Branku Zebecu. “Zebra” je tjerao igrače da beskonačno trče krugove, Vukčević mu je rekao da njemu treba golmanski trening, a ne besciljno gutanje kilometara. Zebec se toliko naljutio da ga je maknuo s treninga, bilo je to neposredno prije revanša protiv Leeds Uniteda u polufinalu Kupa kupova 1973., u uzvratu na Starom placu tako je branio Ante Sirković.
- Bio sam u pravu, suprotstavio sam se Zebecu i opet bih tako postupio – ispričao nam je u jednom od svojih posljednjih intervjua, za nekadašnji mjesečnik Naprid Bili.
I to je bio Vukčević, miljenik navijača Hajduka. Po odlasku iz Hajduka branio je još dvije godine za francuski Ajaccio s Korzike.