On je čovjek koji je ‘iskovao‘ šampionku. Vladimir Preradović. Zaslužio je poseban tekst. Nismo smjeli dozvoliti da se njegove riječi ‘utope‘ tek tako. Prevelika je ovo stvar. Vlado, svaka čast!
- Presretan sam i ponosan. San svakog sportaša i trenera je osvojiti olimpijsku medalju. A uz to još zlato i uz ovakvu dominaciju... Ne mogu reći da se prošetala, ali pokazala je takvu sigurnost. Mogao bih njezin nastup usporediti s jučerašnjim od Japanca Nagasea gdje je izdominirao sve svoje protivnika, a to je učinila i Barbara sa svim protivnicima.
Je li bilo suza radosnica?
- Ja sam se najviše radovao nakon polufinala jer to je bio kamen koji nam je pao sa srca. Tada je znala da će uzeti medalju koja joj je falila. Ali vrlo brzo smo skupili glave jer nas je čekala još jedna borba. Odlučili smo da idemo do kraja jer to nam je falilo.
Mi smo u polufinalu navijali za Njemicu. Po stilu borbe više odgovara Barbari, ali daleko od toga da je bezazlena.
- Da ste me pitali koga bi htio u finalu, i ja bih rekao Njemicu. Iako je visoka, nezgodna, ali nije toliko fizički jaka. Priželjkivali smo nju.
Preradović je dokazao da je majstor taktike. Za finale je ekspresno pripremio Barbaru, a ona je njegov plan sprovela bez greške.
- Brzo kretanje, brze ruke, kretanje u desnu stranu i ne dozvoliti da joj protivnica primi lijevu ruku. Počelo je jako dobro sa zahvatom držanja. Šteta što nije završilo brzo. Barbara joj svojim kretanjem i gardom nije dozvolila da je ugrozi. Na kraju je samo trebala privesti borbu kraju.
Nevjerojatni su njezini rezultati posljednjih godina, ali ono kako izgleda zadnjih šest mjeseci je čudesno. Sjećamo se prošlih Olimpijskih igara u Tokiju prije tri godine. Teško je Barbari pao poraz. Priznala je kako je isplakala more suza nakon toga. Ali u Parizu joj se sve vratilo. I to ne slučajno. Preradović je prelomio i donio veliku odluku.
- Shvatili smo da nam je potreban tim ljudi. Do tog trenutka s Barbarom sam bio samo ja. Bio sam joj sve, i mama i tata, trener, fizioterapeut, psiholog, kondicijski trener... A u vrhunskom sportu je to teško. Gledali smo kako to druge zemlje rade. Odlučili smo promijeniti pristup. U našem Judo klubu Pujanke smo skupili glave i pronašli ljude za sva ta posebna područja.
I od tada Matić je postala još bolja.
- Uz Barbaru je danas tim ljudi. Tu su Renato Šunjerga, Boris Bećir, ja kao glavni trener. I još popratni dio, sportski psiholog, nutricionistica. Kad se sve te kockice slože u jedno, onda je to dobitna kombinacija.
Barbari je 29 godina i dugo je već u svjetskom vrhu. Dvostruka je svjetska i europska prvakinja. A takav kontinuitet nije lako zadržati.
- Barbara je 2014. bila peta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. I tada je bila konkurentna i spremna za velike rezultate. Kako bi zadržali tu konstantu, za to vam treba tim ljudi. Ne možete sami. Samo ću vam jednu situaciju ispričati. Nas troje smo se zagrijavali, a pored nas prolazi njemački tim od osam ljudi. Njih je osam, nas je troje, a opet smo bolji – poručio je Preradović.
