Debi na olimpijskim igrama i odmah medalja! Nema toga što Lena Stojković ne može. Silnim europskim i svjetskim naslovima pridodala je sada i olimpijsko odličje. Može li bolje? A ne zaboravimo kako se borila u višoj kategorije (do 49 kg) od svoje uobičajene do 46. Uspjeh je tim veći kada znamo da j eu borbi za broncu svladala svjetsku prvakinju Turkinju Merve Dincel Kavurat koja je inače dvije kategorije iznad Lenine.
Nije Splićanka od velikih riječi. Pomalo je i sramežljiva, ali to nećete vidjeti na tatamiju gdje se pretvara u ‘zvijer‘! Stala je pred kamere i mikrofone nakon velike pobjede s osmijehom razvučenim preko cijelog lica.
- Sretna sam i ponosna. Ovo je baš rezultat rada svih nas u klubu. Došla sam u Pariz fizički nikad spremnija i mislim da sam to i pokazala. Drago mi je da smo nastavili s uspjesima nakon Tokija i svih prijašnjih Igara.
Trener Veljko Laura Šišo imao je pune ruke posla uoči borbe za broncu. Turkinja je svjetska prvakinja, a kako rekosmo, k tome i dvije kategorije ‘viša‘ od Splićanke. Pa ti vidi što ćeš, kako ćeš je pobijediti...
- Imali smo posebnu taktiku za nju, ali najvažnije je bilo da svi čvrsto vjerujemo u to – i izgleda da su vjerovali.
Taktika je bila napadati, stvarati pritisak, ne dati joj mira... I ispalo je ‘bingo‘! Turkinja kao da se nije snašla, nije znala reagirati, prilagoditi se na agresivnu Lenu.
- Da, ciljali smo na to da iskoristim prednost koju imam. Ako sam u išta prije puta u Pariz bila sigurna, to je fizička sprema.
Barbara Matić je nakon osvojenog zlata u džudu ‘zaprijetila‘ kako se neće vratiti u Split bez velikog dočeka. Što je zaželjela, to je i dobila. Imala je Barbara doček na svojim Pujankama, a onda i na prepunom Poljudu na utakmici Hajduka.
- I ja sam rekla svojima doma. Padne li medalja, fešte mora biti! - poslužila se Lena tako Barbarinim poučkom.
Što ti prvo prođe kroz glavu nakon svega?
- Prvo krenu sreća i euforija, a onda počne pražnjenje. I kad se to sve slegne, onda se zapravo prožive svi ti osjećaji. Ovo je poseban osjećaj kojeg do sada nisam osjetila.
Upotpunila je Lena svoju kolekciju. Svjetska je i europska prvakinja, a sada je stigla i olimpijska medalja. Brončana, nije zlatna, ali s obzirom na to da se borila u ‘jačoj‘ kategoriji, ovo je veliki uspjeh.
Medalje europske, svjetske, olimpijske... Možeš li to izvagati?
- Uhh, ne spominjite mi vagu. Posebno je natjecanje i poseban uspjeh. Ponosna sam na svaku svoju borbu.
Prošla je Lena sve procedure nakon velike pobjede vrijedne olimpijske slave. Mixed zona, izjave za televizije, radija, sve ostale medije. Ali jednu je stvar jedva čekala napraviti.
- Jedva čekam izgrliti sve koju su me došli gledati.
Je li trener bio oštar?
- Ma uvijek je, kako inače, tako i danas. Ali taman se ja i on nadopunjujemo. Kod nas nema cici-mici.
Evo i malo brojki. Šesta je ovo medalja za Hrvatsku u Parizu, šesta olimpijska i za hrvatski taekwondo u povijesti. I četvrta za splitski Marjan. Nakon Lucije Zaninović, Matee Jelić, Tonija Kanaeta, slavlje na olimpijskim igrama ‘okusila‘ je i Lena Stojković.
- Čast mi je staviti sebe kraj tih imena. Svaka im čast i hvala im jer da mi nisu pokazali put ne bih ni ja ovdje uspjela – skromno će Lena.
Imala je 22-godišnja Splićanka podršku na punim tribinama Grand Palaisa. Stigle su sestre Zaninović, Ana i Lucija. Vidjele su se hrvatske zastave, navijalo se i bodrilo.
- Čim sam vidjela naše zastave sve mi je bilo lakše. One su mi bili uzori. Sjećam se Igara u Londonu koje sam gledala ispred televizije kada su se borile. Nikad neću to zaboraviti, a sada sam i ja to proživjela. Sanjala sam da ću to jednog dana ostvariti i sada mi se dogodilo.
