Već nekoliko dana na neboderu u Starčevićevoj 32 traju pripreme za energetsku obnovu te zgrade, postavljaju se skele, mijenjaju se stari, dotrajali prozori i stavljaju se PVC zatvori. I svaki put kada se skinu stari prozori, ti prastari okviri koji su stari koliko i zgrada, dakle nekih 60-tak godina, odlažu se na travnatoj površini ili onoga što je od nje ostalo, u neposrednoj blizini, gdje se nalaze polupodzemni kontejneri za smeće.
Dan ili dva poslije toga na scenu stupaju djelatnici "Čistoće" koji s kamionom na kojemu se nalazi grajfer dolaze pokupiti te okvire prastarih prozora, na kojima je još staklo, bilo ono u komadu ili već razbijeno. I grajfer pokupi sve drvene ostatke prozora, ubaci ih u kamion i ode.
No, na žalost stanovnika okolnih zgrada i djelatnika i djece iz dječjeg vrtića "Veseli dani" koji se nalazi u zgradi Starčevićeve 32, grajfer ne pokupi i staklene ostatke prozora koji su pukli tijekom ukrcaja drvenih ostataka u kamion ili koje su već ranije razbili neodgovorni i obijesni građani.
I tako usitnjeno staklo danima stoji na toj lokaciji uz polupodzemne kontejnere i nikoga nije briga za njih, tek nekoliko metara udaljeno od ograde koje dijeli igralište vrtića, a tamo se igraju i djeca iz okolnih zgrada.
Na kraju se pitamo treba li se neko dijete ili neki stanar okolnih zgrada "izrezati" na tom "zaboravljenom" staklu, pa da onda reagiraju odgovorni koji bi ga trebali ukloniti?
