Idemo sve opisati brojkama – duboko smo u 21. stoljeću, škola u Zagori ima povećanje broja učenika od odličnih 40 posto, ali im se sanitarni čvor, zahod za školarce, njihove nastavnike i osoblje, nalazi izvan zgrade - dvadesetak metara udaljeno od ulaznih vrata osmoljetke.
Mjesto radnje su Srijane, naselje u Gornjim Poljicima i jedno od njih ukupno 37 koje čine administrativni prostor Grada Omiša.
U mjestu se trenutno gradi velebni objekt nove zgrade vrtića, prostora u kojem će biti oformljena jedna skupina predškolaraca u desetosatnoj smjeni, te jedna skupina jasličara, smještaj za četrdesetak mališana. Kao i kuhinja, koja će spremati obroke i za djecu u vrtiću, ali i za školarce.
Budući da djece u Srijanima - ima! I još se mladih obitelji želi vratiti na rodnu grudu svojih roditelja, odnosno djedova i baka. Prvenstveno zbog povećanja cijena stambenih kvadrata u na potezu od Omiša do Splita, kamo su njihovi preci odlazili tijekom proteklih stotinjak godina, te zbog kvalitete života u prirodnom okruženju i manjem naselju no gdje im tek trebaju osnovni uvjeti za život, a to je za njihove mališane smještaj u vrtiću nedaleko od obiteljskog doma i mogućnost obrazovanja u osnovnoj školi.
Dok onu riječ demografija (pre)često čujemo u brojnim obećanjima domaćih političara, posebice onih lokalnih a da nisu ni svjesni što to ona u stvari znači. Što to treba za očuvanje broja stanovnika napraviti na terenu, kako poboljšati "krvnu sliku" među građanima?
Najprije ćemo o školi, a radi se o osmoljetki "Gornja Poljica" koja bilježi povećanje od čak 40 posto učenika u odnosu na stanje prije samo dvije godine. Upravo aktualnim i budućim učenicima treba omogućiti da imaju sanitarne prostorije unutar školske zgrade, a ne da po kiši, hladnoći i žegi izlaze iz učionica, prolaze kroz hodnik, izlaze izvan zgrade i onda desno, dvadesetak metara do dijela koji je sadašnji toalet.
- Da nije bilo ravnatelja, koji je "čudo" napravija za selo, ne bi imali ni dvoranu za đake! Vidite onu zgradu sa učiteljskin stanovima, četri su stana uređena, a naša država ih pušta da propadaju. Srića da sada gradonačelnik gradi vrtić, pa će bit dice.
Samo da nan je još i normalna voda u kućama, a ne tehnička – ističe jedan od mještana Srijana koji je u jednoj rečenici opisao cjelokupnu situaciju u selu za Mosorom s oko 250 stanovnika, čije bi se brojno stanje moglo dodatno popraviti.
A tko je taj "čudotvorac" kojeg mještani obožavaju i dive se njegovoj upornošću u rješavanju problema.
Opet ćemo se zaigrati brojkama i kazati kako mu do mirovine nedostaje nešto više od godinu dana, kako je po struci profesor tjelesnog odgoja, kako ima 20 godina profesorskog staža u Sinju, pa pet godina rada u Agenciji za odgoj i obrazovanje, slijedilo je i pet godina ravnateljske funkcije u OŠ "Ostrog" u Kaštel Lukšiću, a onda godina dana rada kao profesora u Gornjim Poljicima, te punih 10 godina ravnateljstva u toj školi u Srijanima.
Životopis je to Stipe Božinovića Mađora, koji živi u Kaštel Sućurcu no svakodnevno je na radnom mjestu u Zamosorju, ako ne "obija" vrata ureda raznih uprava kako bi poboljšao uvjete za rad svoji učenika i kolega nastavnika, njih 20 koji predaju i u drugim školama, uz pet nenastavnih djelatnika:
- Ma tko vam je rekao da sam čudotvorac? Nisam ja to, tek običan ravnatelj koji želi što bolje uvjete rada i za svoje đake i za svoje kolege – upitao nas je poprilično iznenađen tim komplimentom prvi čovjek škole "Gornja Poljica", ugodno iznenađen i našim dolaskom u Srijane, koje baš i nisu na svakodnevnom "radnom putu" novinara.
- Kada sam došao u selo, prva zadaća mi je bila uknjižiti vlasništvo nad školom, jer bez papira i vlasništva "jedan kroz jedan" ne možete se niti prijaviti na ikakav natječaj, a želio sam mojim đacima omogućiti i besplatan odlazak u kazalište, kino..., prostor za tjelesnu kulturu, pa smo se snalazili na sve moguće načine.
Naš osnivač je Županija splitsko-dalmatinska – uvodi nas u priču "projekt škole u malom mistu" ravnatelj Božinović Mađor, pa dodaje:
- Najprije je trebalo legalizirati građevinu, u suradnji s "Hrvatskim šumama" i Državnim odvjetništvom preuzeti vlasništvo jer su svi objekti koje danas koristimo, kao i zemljište, bili u vlasništvu "Hrvatskih šuma". Radi se od nekih 10 tisuća kvadrata zemlje, školske zgrade na 5000 kvadrata koja ima osam učionica i taj nesretni WC koji je izvan matične zgrade.
Uredili smo i dvoranu za tjelesni, no ne možemo ukloniti nosive stupove, jer je ovo nekadašnja spavaonica za radnike koji su gradili Prančevića branu na Cetini. No stavili smo klima-uređaje, sredili sanitarni čvor i svlačionice, i sada imamo ugodan prostor za rad, iako nedostatan za naših aktualnih 46 učenika.
Zato smo i napravili projekt za nadogradnju, širenje škole koja bi napokon imala prostranih osam učionica, sportsku dvoranu i sanitarne prostore unutar zgrade. Građevinsku dozvolu imamo već tri godine, no sada smo je morali produžiti i svi čekamo s nestrpljenjem apliciranje na sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) za realizaciju tog projekta.
Preciznije, imamo dvije građevinske dozvole, jedna za nadogradnju škole i uređenje WC-a unutar školskog prostora, a druga je za nadogradnju dvorane sukladno Pedagoškom standardu
Iznosi Božinović Mađor kako su lani imali 39 djece u školskim klupama, 46 ih je ove godine u nastavi, a za novu školsku godinu će ih biti 54, što predstavlja rast od 40 posto u godinu i pol, uz najavu doseljavanja još nekoliko obitelji s djecom, te će ta brojka samo rasti.
- Kao i mališana za vrtić! - ističe ravnatelj škole, pa nam pokazuje zgradu novog vrtića u izgradnji:
- Ovo je nekada bila kuhinja za radnike "Konstruktora", a kada me je omiški gradonačelnik Ivo Tomasović pitao što selu treba, odmah smo svi zaključili – vrtić! Sada se gradi prostor za desetosatni program uz jaslični, i plan je da bude sve gotovo do početka ove pedagoške godine. Baš sam ponosan zbog izgradnje vrtića!
Ujedno saznajemo kako je već u planu i uređenje zapuštene, urušene zgrade nekadašnje zadruge, koju bi sredili i za prostor prodavaonice, jer im je najbliža u Trnbusima, pa prostorije za Mjesni odbor i dio za vatrogasce.
- Ideja je puno, i moramo to sve posložiti budući da imamo zainteresiranih mladih obitelji koji bi se vratili, no moraju imati uvjete za normalno funkcioniranje i svakodnevni život po današnjim mjerilima. Čekam i konačno rješenje ove zgrade gdje su bili nekadašnji učiteljski stanovi na parceli od 1200 kvadrata.
Trebamo i to provesti svrsi, a ne da na očigled svih nas propada ta vrijedna imovina. Žžupanija kao naš osnivač nam je na pomoći, no treba još brže reagirati – pojašnjava naš sugovornik, koji je u pregovorima i sa županijskom ustanovom, Dalmatinskom energetskom agencijom, da im postave solare na krov te punionicu za električne automobile.
Želja, ideja je mnogo, sredstva se mogu osigurati putem raznih fondova, no ona zavrzlama zvana "imovinsko-pravni odnosi" usporavaju sve investicije, pa ravnatelj Stipe Božinović Mađor po tko zna koji put moli, upozorava...
- Ajmo svi zajedno brzo riješiti i te preduvjete za izgradnju, ulaganje, formiranje i predškolskog i školskog sustava na selu. Jer školstvo u Srijanima postoji više od 150 godina!
Inače će i ovo mjesto koji trenutno ima i djece i mladih, ponovno osta(ja)ti bez njih, kao i mnoga naselja diljem Hrvatske.
- Selo Srijane su rijedak primjer vraćanja mladih jer su im osigurani nužno potrebni uvjeti za normalan život izvan grada i mogu biti primjer i drugim sredinama, pa i onim političarima koji odlučuju o sredstvima te ulaganjima u selo – podvlači za kraj ravnatelj Božinović Mađor, rad u njegovoj maloj školi, kao putokaz i drugima:
- Uz suradnju osnivača te lokalne zajednice, veliki broj nekretnina u vlasništvu škola smo aktivirali, uredili, priveli svrsi, koje su na sramotu svih nas stajale urušene i napuštene u maloj sredini kao što su Srijane. Ako možemo mi, mogu i svi drugi!