Sve smo pretražili, ali badava. Od kuće do kuće smo išli, kucali, pitali, molili, kumili, ali ništa nije pomoglo. U cijelome Vrgorcu, u cijeloj krajini, a veće, ljepše i plodnije nadaleko nema, nemoguće je naći čeljade koje zna i hoće plesti luk. Pogotovo tuđi.
- Jesan li van reka! - viče Mate Dropulić.
Sav je prašnjav. I znojan. A ni mi nismo ništa bolji. Priznajemo da je bio u pravu. I da mu nismo vjerovali.
- Ne viruješ dok ne vidiš, jel’ da? A jel’ viruješ da je ovo najbolji luk šta ga zemlja more dat, nu - čupa Mate jednu glavu pa je vrti po dlanu, čisti i gladi, da je dobro vidimo sa svih strana.
Došao mu nekidan kod njega u Dusinu jedan iz Zadra, oduševio se, hoće odmah sve kupiti. Baš sve. Samo, reče, mora biti pleten.
- Ma, ko će ti ga splest, crni sin...