Samo nekoliko dana nakon objave teksta u Slobodnoj Dalmaciji o teškom životu Ivana (Ivice) Turića i njegovoj skromnoj kućici, bez vode i struje i s jednim vlažnim madracem na golom betonu, ponovo smo, zajedno sa Jurom Šundovom, predsjednikom Uprave Županijskih cesta, njihovim šefom operative Petrom Vuletićem, Mirom Gaćom, načelnikom općine Zagvozd i vlasnikom građevinske tvrtke Neir, Ivom Milošem, u zaseoku Turići.
- Situacija je uistinu jako loša. Ovo što smo vidjeli stvarno je katastrofalno. Srce vam se slama pri pomisli da netko živi u ovakvim uvjetima. Potrebno je hitno reagirati. Zato smo zajedno sa Ivicom i ostalima uključenim u ovaj projekt odlučili već idućeg tjedna početi s radovima na rekonstrukciji kuće. Uz pomoć općine Zagvozd, ovdje lokalnim poduzetnikom iz tvrtke Neir i nas iz Županijskih cesta čiji će djelatnici raditi na obnovi ovog skromnog zdanja, namjeravamo do Božića kuću dovesti u red.
Za sada je dogovoreno da općina donira materijal za krovište, Ivo Miloš iz tvrtke Neir, zajedno sa još jednim domaćim poduzetnikom, odraditi će radove na izgradnji septičke jame, dok će naši djelatnici, osim obnove krovišta i hidroizolacije kompletnog objekta, izgraditi sanitarni čvor i u potpunosti urediti tih malo manje od tridesetak kvadrata gdje će soba i kuhinja biti u jednom dijelu.
Dakako, da ćemo i interijerno urediti njegov dom. Također izgraditi ćemo dimnjak za peć na drva kako bi naš Ivica već ovaj Božić dočekao u novom, tolom domu - optimističan je Jure Šundov, posebno činjenicom što su interes za poboljšicom životnih uvjeta ovog "beskućnika" iz Župe, pokazale brojne vjerske zajednice, udruge i pojedinci iz svih krajeva Hrvatske.
Derutni objekt
Ono što je sada potrebno to je jedan stručan pristup cijelom problemu. Zato je u pratnji sa predsjednikom uprave ŽC Split došao i njihov šef operative Petar Vuletić koji je vizualno utvrdio što je činiti. Radi se, veli, o vrlo derutnom objektu, ali sigurno rješivom problemu. I on već do Božića Ivicu vidi u njegovoj kući. Jedino odgodu mogu prouzročiti nekakve vremenske neprilike, drugo što ne vidi da im može stati na put.
- Znači po ideji koju smo zauzeli na licu mjesta i s kojom se slaže Ivica Turić, krećemo s obnovom kata kuće gdje je nekada bila soba. Međutim, zub vremena je učinio svoje da se urušilo krovište. Potrebno je promijeniti grede, jer su ove stare neupotrebljive. Nadam se da će relativno brzo kuća biti useljiva - kaže operativac Vuletić, dodajući da će se dosadašnja sobica u prizemlju, gdje danas Ivica preživljava u nehumanim uvjetima sa sto pedeset eura socijalne pomoći, urediti na način da se očisti i stave nova vrata i prozori.
Dio posla na sebe je preuzela općina Zagvozd. Nakon prvotne ideje da ovog šezdesetpetogodišnjaka smjeste u dom za starije osobe, što je on kategorično odbio, načelnik Miro Gaće spreman je donirati materijal za krovište.
Po njemu, prvi korak je tražiti najpovoljniju ponudu za građevinski materijal. Čim se to riješi, a to će biti relativno brzo, ide se sa obnovom.
- Općina i dalje stoji pri tome da se Ivici na ovaj ili onaj način pronađe adekvatan smještaj da ostatak života proživi na dostojanstven način. I prije ovoga nudili smo mu adekvatan smještaj u domu. Ali pristajemo i na ovu soluciju i učinit ćemo maksimalno ono što možemo da uz pomoć ovih i drugih dobrih ljudi, napokon čovjeka zbrinemo - kazuje načelnik Gaće na čiju su općinsku adresu stigli brojni upiti za pomoć. Od imotskog Crvenog križa do Makarskih humanitarnih udruga i brojnih pojedinaca koje žele ostati anonimni.
Neće iz svoje kuće
Ipak, najzadovoljniji je onaj oko čijeg se zbrinjavanja na noge digla cijela Hrvatska. Njegova malena potleušica postala je epicentrom humanosti, a on glavni lik u tom lancu dobrote.
Kao i prvi put kada smo se susreli, teško izgovara riječi pomoć. Ipak ona je tog dana, ozbiljno ušetala u njegovo dvorište. Ivici se nudila alternativa. Stambeni kontejner kao donacija bjelovarsko-križevačke biskupije ili uređenja rodne kuće. Za put do Bjelovara već je bila spremna krenuti "labudica" ŽCS. Čekala se Ivanova privola.
A on onako skromno i tiho kao što i živi, na uho potpisnika ovih redaka tek je prozborio; ja bi ostao u svojoj kući ma kakva god da ona bila - tiho će Ivica kao da se boji da netko čuje pa da od sveg tog obećanog obilja ostane tek pusta tlapnja, opsjena, fikcija…
Opet u nevjerici gleda sva ta nepoznata lica što su se odjednom našla ispred njegove kuće. I možda mu po prvi put bude nadu i vraćaju vjeru u ljude i ovaj svijet koji još nije totalno zastranio.
