Kad je neka osoba svjetski i europski prvak, ma o čemu god da se radi, narod se gotovo natječe u hvalisanju tko mu je bliži rođak, susjed ili prijatelj.
Ali, dojam je da to baš i nije tako kad je riječ o Mati Parlovu. Veliki sportaš i olimpijska "Zlatna rukavica" iz Münchena 1972. godine, koji je djetinjstvo i ranu mladost proveo u Imotskom, prije obiteljskog preseljenja u Pulu, svjetski boksački prvak i olimpijski pobjednik, ne uživa baš potpuno idolopoklonstvo u kraju iz kojeg potječe, kakvo bi se, s obzirom na uspjehe koje je postigao, očekivalo.
Matu Parlova na omraženu poziciju među dijelom imotskog puka dovela je rečenica koju je navodno izrekao i u kojoj otprilike kaže "kako ne može biti nacionalist jer je svjetski prvak", a spočitava mu se i, kako tvrde, nedovoljan lokalpatriotizam. Pa taj dio Imoćana, koji je glasan i oštar na društvenim mrežama, za jednog od najvećih sportaša uopće, prvoloptaški i izvan konteksta kaže: "Mate je Jugoslaven i što bi mu mi dizali spomenik!"
A spomenik, čije je postavljenje nedavno ponuđeno gradu Imotskom na sastanku predsjednika Hrvatskog boksačkog saveza (HBS) Bone Bošnjaka i njegovih suradnika sa splitsko-dalmatinskim županom Blaženkom Bobanom (HDZ), trebao bi biti spreman za postavljanje u ožujku iduće godine.
Titula na titulu
Tragom svih aktualnosti koje su u gradske, pa i županijske priče doveli Matu Parlova, pokušali smo istražiti je li to baš tako crno-bijelo i s relevantnim sugovornicima malo zagrepsti ispod površine "imoćanštine" sportske legende.
Mate Parlov smatra se jednim od najvećih hrvatskih sportaša 20. stoljeća. Olimpijski, europski i svjetski prvak i osvajač zlatne medalje za bivšu Jugoslaviju koji je profesionalnu karijeru započeo sedamdesetih godina - 1971. godine prvi put osvaja titulu europskog prvaka. Ostalo je, što bi se reklo - povijest.
Titula na titulu uz nadimak "Zlatna ljevica" koji zaista nije imao alternativu, olimpijske i europske medalje, pa najbolji na Balkanu, pa najbolji na svitu, pa Boksačka kuća slavnih i crveni tepih upornosti kroz amatersku i profesionalnu karijeru na putu od Imotskog preko Madrida do Havane i Los Angelesa.
I svega onog između što se jedva da pobrojiti. Ni Mate nije imao alternativu osim - biti najbolji. Pa zašto onda u Imotskom, gradu u kojem je odrastao nije baš popularno reći da je "naš"?
Luka Kolovrat, direktor Turističke zajednice Imota, kaže kako nema ništa protiv postavljanja spomenika Mati Parlovu u Imotskom, dapače:
- Stvar je vrlo jasna. Je li Mate svjetski prvak i proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća? Je! Pa onda tu više ne bi trebalo biti rasprave.
Gledam na to iz pozicije turističkog djelatnika. Da dođem bilo gdje u svijetu i vidim negdje spomenik i ploču s takvom referencom, svjetski, olimpijski prvak… pa sigurno bi me zaintrigiralo to da je jedna takva osoba porijeklom iz tog mjesta. Na Matu Parlova treba gledati isključivo kao na sportsku veličinu, što on bez trunke razmišljanja i jest, a nekakav politički kontekst koji mu se spočitava za ovu priču je posve nebitan.
U Županiji, koja je uz HBS nositelj ideje o postavljanju spomenika, smatraju potpuno prirodnim da se spomenik velikom sportašu podigne u mjestu odakle je boksač i potekao, a s obzirom na to da je njegov otac iz Ričica (mjesto udaljeno desetak kilometara od Imotskog, op.a.) i da je Mate djetinjstvo i ranu mladost proveo upravo u Bazani, dijelu iznad čuvenih skalina u njegovu središtu, oko lokacije ne bi trebalo biti puno dileme - Mati Parlovu dom je u Imotskom.
Ni pročelnik županova kabineta Davor Pavić, također Ričičanin, nema dvojbe:
- Prvo želim naglasiti ono što je specifično za Imotsku krajinu - svi ljudi bez obzira na to kojemu selu ili kojoj današnjoj općini Imotske krajine pripadali, jednostavno se smatraju - Imoćanima. Grad se i danas doživljava kao centar cijele Imotske krajine, a s obzirom na to da je Mate Parlov njezin sin, vrlo brzo smo se usuglasili kako mu je mjesto baš tamo.
Nakon toga je organiziran sastanak s gradonačelnikom Ivanom Budalićem te je zaključeno da autor spomenika zajedno s predstavnikom Grada obiđe moguće lokacije te da se prijedlog o postavljanju stavi pred Gradsko vijeće koje će donijeti konačnu odluku.
Također je izražena spremnost HBS-a i regionalne vlasti da se inicira i sufinancira osnivanje i boksačkog kluba u Imotskom. Nije se baš razmišljalo o drugim opcijama, ali pouzdano znam da moji Ričičani jedva čekaju, ko zapeta puška - jedva bi dočekali Matin spomenik.
- Nego, zašto dio Imoćana neće Matu, odakle taj animozitet?
Povratak korijenima
- Nisam čuo ni jednu ozbiljnu osobu iz Imotskog koja bi bila protiv toga. Sama vijest da se zlatni olimpijac, europski i svjetski prvak vraća kući, svojim korijenima, u startu je bila nacionalna vijest, ali i puno šire... Vjerujem da će spomenik samo pomoći brendiranju Imotskog i izazvati golem interes svakoga tko posjeti Imotski i da će biti nezaobilazni "selfie point" - smatra Pavić.
Budući da je najavljeno da će Gradsko vijeće donijeti odluku hoće li se boksački velikan smjestiti u rodni grad, o aktualnoj temi pitali smo i Ivana Budalića (HDZ), no naša su pitanja ostala bez odgovora. Ipak, Perica Tucak (HDZ), predsjednik Vijeća, rekao nam je kako će lokalni parlament uskoro malo intenzivnije razglabati o temi te da je njegov osobni stav afirmativan - Mate Parlov treba doći u Imotski.
Potpredsjednica Vijeća Mara Gadžo s Nezavisne liste Ivice Kukavice koja na gradskoj razini predstavlja oporbu HDZ-u, a u Županiji surađuje s tom strankom, kazala je kako je "praksa da se stavovi i odluke s kolegama s Liste donose konsenzusom pa tek nakon toga javno obznanjuju, a da razgovor o ovoj opciji još uvijek nije bio na repertoaru".
Da bismo dobili još precizniji odgovor na pitanje "koliko je Mate Imoćanin", u potrazi smo naišli na pravu zlatnu riznicu imotske i Matine povijesti koju u arhivi čuva Nikola Štambak, profesor povijesti i geografije, Bazaranin, upravo poput Parlova. U kultnim novinama "Imotska krajina" je 1978. godine objavljen je intervju s Parlovom u kojem potpuno jasno, toplo, bazično i s puno ljubavi govori o Imotskom i Imoćanima i najavljuje skori dolazak i odmor u rodnom gradu.
A profesor Štambak vrlo je jasan u definiranju Matine pozicije:
- Ako govorimo o dizanju spomenika Mati Parlovu, ono što moram istaknuti jest da se činom podizanja spomenika nekoj osobi ne odaje poštovanje samo njemu, već i vrijednostima koje ta osoba simbolizira. Mate Parlov je dijete Imotskoga, koje je usprkos teškim obiteljskim okolnostima postiglo rezultate koji su bez presedana u hrvatskom sportu.
Mate je jedini boksač u svijetu koji je istodobno bio amaterski i svjetski prvak. Njegove političke stavove nema smisla komentirati, iako razumijem sve one kojima su ti stavovi neprihvatljivi. Podsjetio bih samo da je u Imotskom spomenik dobila i osoba s još "problematičnijim" političkim stavovima (Tin Ujević, op.a.), ali preko njih se prešlo jer njegova ostavština daleko nadilazi važnost političkih stavova.
Teo (Matin nadimak u obitelji) je simbol hrvatskog sporta, autentični majstor boksa, čiji politički stavovi ne smiju zasjeniti sve ono što on simbolizira u sportskom smislu - mladića skromnog podrijetla koji je vlastitim trudom i radom dosegnuo svjetski vrh.
Izvrsna ideja
Don Mladen Parlov s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu također biranim riječima govori o svom sumještaninu s kojim dijeli isto porijeklo i prezime:
- Spomenik Mati Parlovu u Imotskom ne samo da je dobra, nego je izvrsna ideja! Matu se najčešće, s pravom, povezuje s Pulom, gdje je proveo najveći dio svoga života. No ne smije se zaboraviti da je djetinjstvo proveo u Imotskom i rodnim Ričicama.
Civilizacijska je obveza i potreba održati sjećanje i spomen na pojedince koji su svojim djelima obilježili jedno vrijeme i zadužili svoj kraj ili svoj narod. Mate Parlov nije tek jedan od hrvatskih vrhunskih sportaša; on je najveći! Nema puno sportaša u pojedinačnim sportovima koji su bili europski i svjetski prvaci te olimpijski pobjednici.
Nije čudno što je u gotovo svim anketama o najvećim hrvatskim sportašima Mate Parlov redovito na prvom mjestu. S pravom mu je podignut spomenik u Puli, ali mu također s pravom treba podignuti spomenik i u Imotskom te u rodnim Ričicama.
Matinim spomenikom u gradu Imotski će dobiti novi brend; više neće biti samo Grad na gori, grad s dva prelijepa jezera, Topanom, Gospinim dolcem i spomenikom Tinu Ujeviću, nego i grad Mate Parlova. Imotski se njime treba dičiti te učiniti sve moguće da se spomenik podigne što prije. Jednom kad se postavi, uvjeren sam da će vrlo brzo na međunarodnoj razini Imotski biti percipiran kao njegov grad, a na Imoćanima je da tu priču dobro iskoriste.
A kako komentirate Imoćane koji Matu ne vide kao "našeg"?
- Čudno mi je da bi netko u Imotskom ili u Imotskoj krajini mogao biti protiv podizanja spomenika Mati Parlovu. Pa on je slava hrvatskog sporta, najveći sportaš ikada! Osobno se nadam da će spomenik biti podignut što prije, a Matini Ričičani će mu se također odužiti nekim spomen-obilježjem.
Kada u ring imotske javnosti ubacimo "protivnike" i "zagovaratelje" Matinih imotskih postavki, jedni daleko više gube. Povijest se ipak ne da tako lako izmijeniti, pogotovo kad nokautom dobiješ jasan zaključak.
Mate Parlov ne samo da je bio veliki sportaš. Mate Parlov bio je i veliki Imoćanin.