![<p>Ivan Galić Sokol, Petar Bodrožić iliti Perica Rinin, don Nediljko Ribičić i Andrijana Čondić Kapetanov ispred crkve sv. Ante, jedne od dviju u mjestu</p>](https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/06/03/o_22267124_1024.jpg)
Osamdesetsedmogodišnji Petar Ljubičić iz Svibića, sela u općini Cista Provo, poznat pod nadimkom Did, jedan je od onih ljudi čiji život ne možete opisati u nekoliko sročenih rečenica razbacanih po bijelom papiru, jer on ih je pročitao daleko više od nekih današnjih političkih mislioca koji Didi iz Svibića po pitanju pismenosti i načitanosti, ne mogu dodati ni čašu vode.
Iza njega je brat, bratu, tisuću pročitanih naslova i upola njih u kućnoj kolekciji. Posuđivao je on svoje tvrdoveze po selu i gradu, pa pola njih nažalost još nije pronašlo put do kuće.
- Najžalije mi je one o Stjepanu Radiću. U njoj su se nalazile i neke stare razglednice i zapisi, ali šta je tu je. Moj fah ti je hrvatska povijest. Tu mi nema premca. Nema autora, a tiče se naše prošlosti,...