Ekološka bomba koja već godinama pulsira na području Dicma, napokon se sanira. Ponor Lastovnjak koji je izravno povezan s rijekom Jadro, odnosno njezinim slivom, napokon se čisti i uređuje nakon tri desetljeća kontinuiranog onečišćenja.
Sanacija, koja je većim dijelom financirana od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost uz provedbu Javne ustanove More i krš i uz suradnju sa Speleološkim društvom Špiljar i općinom Dicmo, traje već tjedan dana, a tek su, kako kažu na pola puta. Veliki posao, kakvom se ni sami nisu nadali, obavljaju speleolozi uz vodstvo Tonćija Rađe koji kaže kako ovakav zahvat do sada nisu imali:
- I nas je iznenadila količina otpada na koji smo naišli i to prvenstveno životinjskih ostataka i klaoničkog otpada koji se tu taloži godinama. Već tjedan dana iznosimo vreće čiji će se broj popeti na nekoliko stotina kada napokon privedemo kraju ovaj dio posla, a potrajat će još barem tjedan dana.
Nakon toga, morat ćemo dovesti i bager koji će očistiti začepljene dijelove samog ponora koji se ne mogu odraditi na ovaj manualni način. Situacija je užasna, ovakvo nešto nikada nismo vidjeli, iako postoji još par onečišćenih jama sličnim otpadom na području Dalmacije, ali ovaj zadatak je daleko najzahtjevniji.
Životinjski otpad
Premda se u ponoru Lastovnjak nalazi većinom životinjski otpad, nađe se tu i ostalog smeća koje se nakupljalo godinama i blokiralo prirodan protok vode zbog čega je dijelom, plavilo i polje. Samo nekoliko kilometara zračne linije, nalazi se rijeka Jadro, čija je povezanost s ponorom dokazana na način da se u ponor stavila boja koja se uskoro mogla vidjeti i u samoj rijeci.
Načelnik općine, Petar Maretić iz Nezavisne liste mladih, inače i poznati ekološki aktivist, kaže kako ne razumije taj mentalni sklop ljudi koji to rade:
- Ljudi ne shvaćaju da truju sebe, svoju djecu i ne znaju da se sve što ubacimo u Lastovnjak vraća kroz vodu koju pijemo. To je čisti izvor zaraze i bolesti! U ponoru su pronađene pločice s brojevima ostataka ubačenih životinja i sve je prijavljeno veterinarskom inspektoratu, a sada je stvar na njima da nađu one koji to uporno godinama rade i da odgovaraju na primjeren način.
Tonći Rađa dodaje kako se u Istri pronašla i kaznila osoba koja je zatrpavala jamu klaoničkim otpadom:
- Negdje oko Pule je bio takav slučaj i našli su i kaznili odgovorne, međutim, problem je što kazne nisu dovoljno velike i onda nema straha, onaj koji to radi, ponovit će to opet! Samo rigorozne i prvenstveno novčane kazne mogu ovo spriječiti u budućnosti.
Iako je plavljenje polja odnosno sprječavanje poplava zbog začepljenog ponora jedan od glavnih aspekata ovog projekta, nije zanemariva ni komponenta o ekološkoj svijesti i "otvaranje očiju“ javnosti da ono što ubacimo pod zemlju, nije negdje tamo daleko, već u našoj vodi koju pijemo u našim kućanstvima; Petar Maretić kaže kako će se Lastovnjak nakon sanacije urediti:
- Postavit će se video nadzor i ograditi sama jama, a možda i srediti za turističke svrhe jer je pristup dovoljno "komercijalan“. Važno nam je da sada riješimo ovaj problem kojeg imamo godinama, a inspektorat sada ima zadatak odraditi svoj dio posla i naći krivca.
Teške posljedice
Projekt će, osim ovog dijela grubih i teških radova, obuhvatiti i edukaciju lokalnog stanovništva, jer kako nam kaže Branimir Jukić, geograf iz Javne ustanove, moramo osvijestiti što onečišćenje krških podzemlja, konkretno ovog područja, direktno znači urbanom splitskom području:
- Svaka kontaminacija podzemlja u ovom slivu može imati teške posljedice za opskrbu vodom za oko 300 tisuća stanovnika Splita i okolice. Speleološki objekti su direktna veza površine s podzemnim vodama, a mi u krškim područjima pijemo isključivo tu vodu.
Kada bi oni koji to rade znali kakvu štetu mogu napraviti, nitko nikad više ne bi ubacio ni komadić otpada. Daleko najveći problem su neznanje i nebriga. Zračna udaljenost do Jadra je svega deset kilometara, a podzemne vode se u ovom području dokazano brzo kreću prema najizdašnijem izvoru u Županiji, vrelu Jadra iz kojeg se svake sekunde uzima 2 metra prostorna za opskrbu splitske regije.
U dalmatinskom kršu još je puno "lastovnjaka“ i mnogo onih koji krško podzemlje shvaćaju kao besplatan i najlakši način rješavanja različitog otpada - građevinskog, poljoprivrednog, biološkog i onog "običnog“, svakodnevnog iz domaćinstva.
Možda će najjače stanovnicima krških područja zazvoniti i odjeknuti informacija kako je jednom onečišćena voda krškog podzemlja, trajno izgubljena za piće.
Dakle, nema nam pomoći, ako ne pomognemo sebi samima. Jer izgubimo li vodu, šta smo onda dobili.