U osnovnoj školi u Ogorju Donjem okupila se generacija koja je 1973./74. završila osmi razred. Njih čak 43 učenika!
Prilično za ovaj kraj, kada se uzme u obzir da danas i čitave škole u ruralnim područjima nekad nemaju ni toliko.
- Oprostili smo se od sela, svojih domova, škole i školskih kolega. Otišli smo u grad i životni putovi su nas odveli svakog na svoju stranu - govore nam ovako dok prebiru po svojim školskim uspomenama nekadašnji osnovci OŠ "Ante Miletić", okupivši se ponovo u istim klupama kako bi obilježili 50. obljetnicu male mature.
- U to vrijeme su nastavnici i profesori živjeli na selu u takozvanim učiteljskim stanovima, a to je učenicima puno značilo jer su se poslije nastave održavale slobodne aktivnosti kao primjerice kroz likovnu sekciju, dramsko-literarnu, glazbenu... - govore nam Ogorani.
Glazbena sekcija je, recimo, kako se prisjećaju, imala cijeli mali orkestar s raznim instrumentima: bugarija, brač, bisernica, berda, mandolina i još činele, metalofon, trokut (triangl), bubnjevi, a profesor Joško Marčić svirao je klavijature i harmoniku i, naravno, bio dirigent.
- Predavali su nam često baš profesori jer se nisu mogli zaposliti odmah u gradu, što je za nas na selu bilo dobro.
Učenici su sudjelovali na raznim natjecanjima, iz matematike, fizike, hrvatskog jezika te na kvizovima znanja i postizali dobre rezultate. Imali smo i školski autobus koji je vozio učenike iz udaljenijih sela u školu.
I eto, ove godine smo se sastali i svega toga prisjetili i to redom: Jure Bijuk, Jakov Barišić, Marija Bulić, Milica Jukić, Marko Kapetanović, Ante Kerum, Pera Leskur, Nevenka Leskur, Nevenka Muslim, Dragica Muslim, Mate Odžak, Zlatko Šerić, Jure Rađa, Marija Rađa, Marija Šundov i naš profesor fizike Mladen Buljubašić, koji je bio oduševljen što smo ga uspjeli pronaći i što je svojom nazočnošću uveličao ovo druženje - kazuju nam nekadašnji ogorski osnovci.
- Bilo je to druženje puno lijepih uspomena na to đačko doba, prepuno emocija, priča, pjesme, sjećanja na nastavnike, kolege kojih više nema i upućeni su pozdravi onima koji nisu mogli doći.
Kada usporedite koliko je onda nas bilo, a kakva je danas situacija u našem kraju, u cijeloj školi od svih razreda ima zajedno 17 učenika.
Područne škole su srušene i devastirane, ali, nažalost, to nije specifikum samo našeg kraja, to je tako po selima i otocima diljem naše lijepe domovine - govore nam Ogorani kojima je zato i drago da su se ponovno mogli okupiti u svojoj nekadašnjoj školi, njegovati sjećanja na svoj kraj i potaknuti druge da ga i dalje čuvaju.