Tko ima volje taj će se i zabaviti! Usprkos "teškoj obiteljskoj situaciji", usprkos besparici, usprkos zdravstvenim tegobama, usprkos tome što se "nema vremena". Usprkos godinama, jasno.
U to smo se ponovno uvjerili nakon što smo upoznali desetak članova Dramske sekcije koji se dva puta tjedno sastaju u prostorijama kotara Bol i zajedno glume, plešu i pjevaju. Ne bez ambicija – jer oni pripremaju igrokaz "Zaljubljeni Servantes" koji će za Sudamiju igrati na pozornici kinoteke "Zlatna vrata".
Svi su u onim godinama koje zovu "trećom životnom dobi", a gradska ustanova "Zlatna vrata" omogućila im je da se besplatno bave glumom – na njihovo veliko veselje.
- Članovi grupe su stari između 59 i 92 godine – kaže nam voditeljica Mirjana Čurepić Šegović, koja već godinama radi istu stvar u "Zvonu", Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama.
- Lijepa paleta godina! Najstariji nam je doktor Cvjetan Kolić, ima 92 godine, on nam je u stvari "tehnička podrška". Ne glumi, ali daje nam ruke za sve šta nam treba. Uglavnom su svi umirovljenici, osim Nade i Silvane Šore, one još uvijek rade. Ispočetka se grupa teško okupila, ali malo po malo, evo nas i sad nam je super.
Osim ‘Zaljubljenog Servantesa‘ vježbamo i Splitsko kolo. Imamo vježbe za razgibavanje, vježbe govornog aparata, igre memorije, sposobnosti uočavanja, puno toga je sažeto u ova dva termina i to nam je malo. Svi jedva dočekaju ponedjeljak i četvrtak, nitko ne kasni! Napreduju svaki dan. Lijepa je atmosfera, bez presinga – kaže Mirjana.
Fani Mirčeta s odobravanjem dodaje:
- Ja jedva dočekam ode doć‘. I kad završi bude mi žao, još bih ostala. Tu sam se nekako pronašla. Oduvijek sam voljela književnost, dosta sam čitala, uživljavala se književne likove. Onda uđeš u neki životni vrtlog... i sad me ovo na neki način resetiralo i vratilo na "tvorničke postavke".
Novo mi je iskustvo, skroz drugačije od onoga što sam radila. Pravne sam struke, to je malo suhoparno, a hobi mi je dizajn interijera i sad još ovo. Predstava je zanimljiva i duhovita, ako budemo negdje gostovali ljudima koji je ne znaju će se svidjeti – kaže Fani, koja u predstavi igra Galilea.
Samo su dva muška glumca: Srđan Ravlić je Roko, a Zoran Raguzin je Dotur Luigi.
- Očito da muški nisu baš zainteresirani za glumu, i u Likovnoj grupi u kojoj sam bio ih je bilo samo troje. Njima možda više odgovara ‘Hajduk‘ ili – kauč. I pivo.
Ja sam umirovljenik, ali ne mirujem. Nekoliko godina sam proveo u Dramskom studiju u Teatrinu, u Splitu i Solinu, imali smo po dvije predstave godišnje. Imao sam manje uloge u sapunicama i nekim studentskim i maturalnim filmovima, to me privlači. Vrlo zam zadovoljan i moram pohvalit našu Miru, puno je ovdje aktivnosti – kaže Srđan.
Zoranov raspored je još puniji, a ponekad još uvijek honorarno radi:
- Pjevam u Mješovitom zboru "Filipa Devića", a i prije sam pjevao u klapi i drugim zborovima. Idem i na fitness, na pilates, radi zdravlja. Građevinar sam i pravnik, imam dvije struke. Lipo nam je ovde, korisno, kreativno. Radimo, družimo se. Naučimo neke nove vještine. Bit će ovo dobro – veli on.
Najviše hobija – čini se - ima gospođa Meri Kolić, koja dolazi u pratnji supruga Cvjetana, a igra Lavanderu u igrokazu. Njoj fali vremena.
- Malo sam se bavila planinarenjem, ali morala sam prekinut‘ radi njegove bolesti. Pa malo idem na korektivnu gimnastiku, dva, tri puta tjedno u Prisca Med. Išla sam na tečaj turskog jezika šest mjeseci i dosta sam riječi naučila.
Volim gledat‘ turske serije, volim taj jezik. Sad bi voljela učit‘ španjolski ali nemam vremena, jedino preko mobitela, na Duolingo. Baš mi je jučer bračni par iz Argentine ponudio da ja njih učim hrvatski da će oni mene španjolski, ali ne mogu – priča ova umirovljena medicinska sestra kojoj je pomalo žao što nije bila glumica nego se tome posvetila tek od kada je u mirovini.
Statirala je u video spotovima Tonča Huljića, Siniše Vuce, Danijele i još nekih, a kolegicu Nadu iz grupe, koja igra Pošćera, upoznala je na snimanju igrano-dokumentarnog filma o Dioklecijanu, kad su obje glumile "kršćanke".
Na moje pitanje ima li u grupi tko obaveze prema unucima, pet žena je diglo ruku, plus jedan dida. Pa kako se najdraži mališani uklope u ovako natrpane rasporede?
Objasnila je, da ne može bolje, Ivanka Ljubić, buduća Keka u igrokazu.
- Kad dobijete ulogu bake, onda morate vidit‘ gdje ste vi u svemu tome. Jer, ako krenete s njima, onda vi nećete nikad nigdi izać‘, za vas ništa neće postojat‘ jer uvijek njima treba još nešto.
Znači, mirovina je jedan novi list kojeg trebate okrenut‘ i znat gdje ćete sa sobom, to govorim iz osobnog iskustva. Svi misle "kad ću u mirovinu", ali onda imate vremena samo ako se ne date drugima. "Moga si mi to napravit", "a moga si mi ovo, ono", svi vam daju obaveze i ako sve to radite – gotovo. Nemate vremena! - priča gospođa Ivanka koja je došepala na probe.
Pala je i razbila nogu, ali odustala nije.
- Više od mjesec i po dana ja sam bila jedina zainteresirana za ovu grupu, u "Zlatnim vratima" sam više bila dosadila. Pa sam zvala Zorana i Vesnu Jerković (aka Bepina, op-a.) jer sam htjela da se grupa oformi.
Volim pješačit‘, idem na zbor u "Devića", išla sam na razne radionice. Snalazim se sama, nitko ne može pratit‘ moj tempo. Svi kažu "ne mogu, moram gledat seriju", "ajme, ne mogu sad", a onda se dogovor, kao, pomakne pa taj dan uopće ne izađem. Tako da vam ja to više ne šljivim, hodam po Marjanu, gdje mi god padne na pamet odem. Ako koga sretnem ok. Ali uvijek moram nekog vuć‘, ko vlak – kaže gospođa Ivanka.
A nakon pauze zbog razgovora i snimanja za Slobodnu Dalmaciju jedva su se čekali vratiti svojim probama, zgrabili su papire s napisanim ulogama i uživjeli se u scene.
Ina je stavila šešir na glavu da bi se preobrazila u Servantesa, a mi smo se iskrali vani, da im ne uzimamo više dragocjeno vrijeme. Jer, puni su posla.