U popularnom splitskom caffe baru "Basket" održano je predstavljanje bogato opremljene monografije posvećene Milanu Manojloviću, poznatijem kao Mance, hrvatskom kantautoru šansone.
U ovom splitskom lokalu s dušom okupili su se ljubitelji glazbe i umjetnosti, a u razgovoru su sudjelovali autor knjige Kornel Šeper, voditelj kafića "Basket" Tomislav Gracin i splitski novinar i kolumnist Ante Tomić.
Šeper je objasnio zbog čega se odlučio na pisanje ove monografije.
- Imao sam priliku upoznati autora Milana Manojlovića koji je nekako ostao na margini društva unatoč činjenici da je veliki talent i inspiracija. On je čovjek koji ima sve u malom prstu, a s malo sredstava - samo glasom i raštimanom gitarom - postigao je puno, i to je i nama veliki poticaj da možemo raditi to što radimo. Mi smo pogurali njega i on nas. Mance je sebe smatrao više likovnim umjetnikom nego glazbenikom, a njegovi crtaći radovi i stripovi ostali su neistraženo područje - objašnjava autor, koji je u knjizi obuhvatio mnoštvo informacija koje dosad nisu bile poznate o svestranom umjetniku.
Manceov strah od glazbe
Šest godina je, kaže, prikupljao materijale i pisao monografiju koja teži tri kilograma.
- To što je radio bezvremeno je i ne može se staviti u kontekst vremena u kojem je živio. Njegovu bih glazbu opisao s tri riječi - jednostavnost, minimalizam i krhkost. U tome je ljepota onoga što radi, osjećaju se toplina i iskrenost koja je nedostajala u razrušenom društvu sa svih strana - kaže autor.
A publiku su nasmijale anegdote iz Manceova života.
- Nije imao običaj otkazivati pozive za koncerte, uvijek je govorio "da". No, jednom se dogodilo da je otišao svirati u Sloveniju, posudio je gitaru. Kad je došao na granicu, shvatio je da nije ponio putovnicu. Zatim se vratio po nju i opet nazad na granicu, da bi shvatio da je sada zaboravio gitaru - priča Šeper.
Neobično je, ističe, da je Mance imao i takozvani strah od glazbe (eng. fear of music).
- Bio je samozatajan, ali istovremeno i jako društven. Zanimljiv je i taj paradoks želje za druženjem i tajanstvenosti i potrebe za svoja četiri zida. Imao je "fear of music", to je sindrom koji zahvaća glazbenike i tjera ih da si stalno postavljaju pitanje trebaju li uopće svirati ili ne. Bio je nesiguran oko toga, što je malo čudno, no istovremeno je stvaralo pozitivnu napetost oko toga što radi. Kad bi u studiju počelo snimanje nastao bi tajac, tišina, on bi počeo glasno disati, čekate... A zatim neki dragulj izađe van. Ponovio bi nešto slično tome, no uvijek na drugi način, stoga su sve snimke bile drukčije.
Prehlađeni kantautor
Tomislav, voditelj razgovora, i sam je pročitao knjigu, a osobito ga se dojmila činjenica da je Mance bio samouki glazbenik.
- Ne dokazuje svoje znanje, ali fantastično vlada instrumentom, ima intuitivan način sviranja i pjevanja. Nevjerojatno je talentiran i nevjerojatno je kakav smisao za harmoniju ima - rekao je.
Tijekom razgovora kontaktirali su Mancea, koji je i preko telefona djelovao skromno.
- Evo, kuham ručak, uhvatila me neka prehlada... Volio bih doći u Split, a ako dođem, dijelit ću autograme - kratko je poručio umjetnik.
Okupljenima se obratio Ante Tomić koji je izrazio sreću što se pišu sveobuhvatne knjige o skrivenim umjetnicima.
- Drago mi je da ovakve stvari postoje jer se danas toliko stvari zaboravlja. Toliko je velikih i važnih autora zaboravljeno. Oduševila me ideja da se dokumentira rad jednog čovjeka. Čini mi se da današnja mladost nema pojma za neke autore i lijepo je da se taj trud sačuva te da se prikupi, da se zapamti jedan talent. To je neprocjenjivo i ova knjiga je nešto najljepše što se dogodilo ove godine. Meni je ovo kulturni događaj - poručio je Tomić, koji je i sam upoznat s autorovim radom, prateći ga od 1996. godine te opisujući kako ga je njegova muzika vratila u mladost.
Bespuća glazbene zbiljnosti
- Gledaš tu knjigu i potpuno je nevjerojatno da je ovako velikog formata, obično se u ovakvim izdanjima pišu knjige o npr. Tuđmanu ili Churchillu. Da je nešto ovakvih dimenzija izišlo o jednom potpuno skrivenom autoru, taj čin sam po sebi mi stvara dobar osjećaj i jako sam sretan zbog toga.
Nakon razgovora publika je imala priliku pogledati videoisječke s koncerata na kojima je Mance nastupao sam s klasičnom gitarom. Prikazan je i dokumentarni film "Kult Mance", snimljen ‘90. godine, prije nego što je objavljen njegov prvi album što dokazuje da je, kaže Šeper, riječ o urbanoj legendi. Na kraju je prikazan i animirani film koji je napravio Mance, čime je potvrđeno da je riječ o svestranom umjetniku s raznolikim talentima.
- Dohvatio bi neku stvar i to bi se negdje putem izgubilo. Drago mi je da sam sve to pronašao i vratio na dnevno svjetlo - zaključuje autor.
Ova monografija razveselit će sve ljubitelje glazbe, a Šeper je najavio i kutiju koja će sadržavati tri Manojlovićeva albuma u vinilu, knjigu i neka iznenađenja.
