Opalila je žega neviđena, sija od gore, probija od dolje sa splitskog uzavrelog asfalta. Ovo je ono vrijeme od 30 i kusur, kada na cesti jaje na oko ispeći možeš. Grad je pobjegao pod klimu, centar su bez ijednog "ispaljenog metka" prepustili turistima. A oni zaposjeli štekate, Rivu, trče 'vamo, trče tamo… Grupiraju se pred tiramolima iz Palače, smiju im se, čude, kući to vidjeti neće. Veru se po skalinama, vise s kamenih ograda, puće se u kamere, namještaju selfie štape. Čudi se tom entuzijazmu jedan splitski penzić, pa samog sebe pita: Gospe draga, čime li se ova čeljad hrani...
Mi znamo čime se ne hrane, informaciju iz prve ruke dobivamo od Anite Birimiše i Frane Vuke, dvoje iskusnih splitskih turističkih vodiča.
- Gosti su nam nebrojeno puta rekli kako bi voljel...