Mogao bi postati nacionalni sport, to spajanje neradnih dana s vikendima – uz naravno nezaobilazni prstohvat godišnjeg, znalci, iskusnjare, vješti u ovoj zanimljivoj aktivnosti koja uključuje strateško planiranje, a donosi senzacionalne nagrade, znaju dobiti čitave tjedne odmora uz minimum utrošenih resursa. Posebno je takva zanimacija uhvatila korijene u državnim firmama, kod privatnika je ipak situacija drugačija.
Vjerojatno bi idealna godina, ona u kojoj se niti jedan praznik ne bi preklapao s drugim ili s vikendom, ona u kojoj bi svih 14 državnih blagdana bilo ‘upotrebljivo‘ za spajanje s bližim ili, zašto ne biti ambiciozan, s oba susjedna vikenda, bila proglašena - nepobjedivom. Po uzoru na sportske momčadi, jelte, rijetke koje su uspjele ostvariti tu ‘savršenu godinu‘.
Naravno da se nezgodacija što su dva državna praznika pala na isti dan, ovog četvrtka naime, morala nekako kompenzirati. Tako su i u službama zaduženim za pravni poredak odlučili spojiti blagdane s vikendom, što je i normalno, pa je – radni – petak prošao praktički u revijalnom tonu.
Bilo i parkinga ko u priči...
I onih nekoliko službenika koji su radili, a gotovo da je bila riječ o dežurstvima s obzirom na ukupan broj zaposlenika koji su se vrzmali hodnicima ‘palače pravde‘, danas su vjerojatno ranije završili s poslom.
Usporeni ritam i očekivano mizeran broj stranaka bio je očigledan i na obližnjim parkiralištima. Danas se čak i na malom (i besplatnom) prostoru za parkiranje automobila između zgrada suda i policije bez problema moglo naći slobodno mjesto, usred radnog vremena. No dobro, u pravosuđu možda nisu neke plaće, ali tko može platit‘ ove sitne beneficije...