Priče o divljim zvijerima koje vrebaju na rubu šume generacijama su na oprezu držale djecu, a bome i odrasle.
Bilo kada kradu jaja i koke, ili pak kolju janjad, malo tko im se nenaoružan rado suprotstavljao, pogotovo zbog bojazni od zaraze bjesnoćom čiji su poznati prijenosnici.
No kako se sela urbaniziraju, a gradovi rastu otimajući prostor divljini, tako se, ima biti, mijenja i ovaj narativ. Umjesto onog – “piju li vam vuci s izvora vodu?”, pozivi rodbine iz daljine uskoro bi mogli započinjati pitanjem – “piju li vam lije s bazena vodu?” Slikom koja, ako je suditi po reakcijama svjedoka, tek ima dobiti na sentimentalnoj vrijednosti.
Neka se jadna napije, ali...
Prizor je to s kojim se ovoga ljeta susreće nemali broj naših sugrađana s adresom na rubu grada. S time da će...