Karta vegetacije poluotoka Marjan nekako je prošla ispod radara: nikakvo čudo, budući da je splitska park-šuma poprište neprekidnih javnih sukoba "dušebrižnika" našeg brda, počevši od nezadovoljnih građana, vlasnika poljoprivrednih zemljišta i (polu)ilegalnih graditelja, pa do gradskih vlasti i Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan, i od prekomjernog granatiranja uopće se ne vidi ono što najbitnije jest – šuma. Što u njoj raste, koliko čega ima, čemu treba obratiti pažnju i energiju, kakva je budućnost Marjana...
- Dosadašnja službena vegetacijska karta Marjana sadržavala je tri boje koje su označavale šumu, makiju i suhe travnjake. Naravno da je Marjan neizmjerno bogatiji i naše istraživanje koje je predstavljeno novom kartom donosi puno detaljniju podjelu, to je zapravo popis blaga.
Tako naša fitosociološka klasifikacija vegetacije sada ima 13 vegetacijskih skupina s dodatkom specifičnih kategorija: monodominantni nasadi alepskog bora bez sloja prizemne vegetacije i sloja grmlja, gusti nasadi čempresa i česmine, mozaici kultiviranih površina, kultivirane parkovne površine, skupine alohtonih agava, invazivnivnih kaktusa opuncia, površine pod invazivnim pajasenom i ostale invazivne biljke, svaka svojom bojom.
Sada je konačno svakome lako shvatiti koliko čega ima na Marjanu i s čime raspolažemo. Dovoljno je istaknuti kako je do sada bilo riječi o 15 zaštićenih biljnih vrsta na Marjanu a mi nalazimo čak 70 zaštićenih vrsta – uvodi nas u vrijedni projekt krajobrazni arhitekt Igor Belamarić, stručni voditelj istraživanja.
Na karti su označene granice park - šume Marjan, vrhovi, kupališta, izvori pitke vode, crkve, muzeji i ustanove, te kamene kućice.
Dominacija hrasta u prošlosti
Belamarić napominje kako je prve poznate zapise o biljnim vrstama na Marjanu sastavio sir George Wheler, putopisac, botaničar i svećenik, koji je u 17. stoljeću jedanaest dana boravio u Splitu opisavši Dioklecijanovu palaču, život i trgovinu u gradu, ali i 23 biljne vrste na Marjanu, a zapažamo kako na njegovom popisu nema danas dominantnog alepskog bora.
- Bilo je to vrijeme dominacije autohtonog hrasta crnike, koji uz orla spada i u insignije rimskog cara, a Wheler je zabilježio vrste koje i danas postoje na Marjanu što nam je posebno značajno. No da se vratimo u novo doba: ne bih se složio s tvrdnjama koje kažu kako je nakon invazije potkornjaka Marjan mrtav.
Dapače, u mojim očima je nikad življi. Nakon "slučaja potkornjak" koji je poharao mahom stare i bolesne alepske borove, na "prazninama" sa sjeverne strane razvili su se suhi travnjaci s autohtonim vrstama koje su konačno došle do sunčevog svjetla što nije bilo moguće u pregustoj i neodržavanoj borovoj šumi.
Naime, u prirodnoj šumi zasjenjenost tla je oko 50 posto što omogućava i drugim vrstama da se razviju a mi smo imali 80 posto, i ispod tih krošanja ništa ne raste. Citirao bih ovdje iskusnog šumara Vladu Topića koji je kazao kako je na Marjanu kroz sedamdeset godina svakog dana morala "raditi pila", a što znamo, nije bio slučaj.
Kad imate takvu situaciju dogodit će vam se da priroda mora odraditi svoje umjesto čovjeka. Znate li što su u čuvenim bavarskim nacionalnim šumama napravili kad ih je napao potkornjak? Ništa!
Pustili su da se dogodi prirodni proces, a mi smo mjesecima imali urnebes. Pored svega na stazama kojima su se izvlačili trupci borova eksplodirao je invazivni pajasen kojeg treba svim silama uklanjati – ističe Belamarić, dodajući kako je po pitanju vegetacijskih skupina Marjan određen na sjevernu i južnu stranu, što se jasno vidi i na njihovoj karti.
Očuvanje travnjaka
- Na sjevernoj strani je gusta borova šuma s jako malo vrsta, a djelomično nalazimo i šume hrasta crnike, u njoj i lempiriku koja je vrlo važna jer sprečava eroziju tla, pistacije i djelomično opet borovinu. Ta je autohtona komponenta na nekim mjestima uspjela nadjačati borovinu i mora joj se posvetiti posebna pažnja, pogrešno je tu opet saditi borove i gušiti je.
Valjalo bi se zalagati i za očuvanje dijela novonastalih suhih travnjaka koje su izrazito bogate biljnim sastavom i u načelu okupljaju više biljnih vrsta od ostalih kategorija vegetacije, te doprinose bogatstvu struktura. Južna strana uz očiti ljudski utjecaj ima drugačiji biljni sastav, riječ je o biljkama "bliskim ljudima", od parkovne vegetacije na Sustipanu, preko maslinika i voćnjaka, do Bambine glavice koju odlikuje "spontana" flora.
Na južnoj strani nalazimo više invazivnih vrsta, uz općepoznati pajasen i opunciju, tu su i alohtone agave, glicinije... Na Marjanu je utvrđeno oko 800 biljnih vrsta i mi smo se potrudili pronaći i zabilježiti većinu toga, te ih rasporediti po skupinama i kategorijama – objašnjava Igor Belamarić.
Posebno hvali učenike Pete gimnazije "Vladimir Nazor" s njihovim profesorom geografije Josipom Kosovićem koji su bili nevjerojatno zainteresirani za biljni svijet Marjana, te redovito sudjelovali u obilascima i kartiranju vegetacije.
- Kad su srednjoškolci upoznali Marjan iznutra i naučili puno više o njemu nego što su mislili da znaju počeli su ga gledati sasvim drugim očima. Pored podloge koja će koristiti struci, cilj ove karte je upoznavanje laika s florom i vegetacijom našeg svetog brda.
Nije sve što je zeleno jednako, a ni jednako vrijedno i što više znamo bit će nam jednostavnije upravljati na stručan način ovim blagom. Žalosti me što su mediji puni napisa o Marjanu u kojima se spominju same afere, neslaganje, razaranje, a o onom temeljnom, onome što imamo, nemamo pojma. Nadam se da će naš projekt pomoći da Splićani upoznaju Marjan kao veliki, složeni i bogati organizam koji treba našu pomoć – zaključuje Igor Belamarić.