Udruga roditelja djece i odraslih s poremećajem iz autističnog spektra "Autizam 365" uputila je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, ministrima Radovanu Fuchsu i Marinu Piletiću, županu Blaženku Bobanu te gradonačelniku Ivici Puljku. U otvorenom pismu ističu da ih više ne zanima prebacivanje loptice i odgovornosti već zahtijevaju rješavanje pitanja prostora osnovne škole Centar za autizam kao i status polaznika starijih od 21 godinu.
U nastavku prenosimo njihovo pismo u ciijelosti:
- Mi roditelji, okupljeni u splitskoj udruzi Autizam 365, čija djeca pohađaju program obrazovanja u OŠ Centar za autizam Split, upućujemo vam ovo pismo jer više ne možemo gledati kako se državne, županijske i gradske institucije prema našoj djeci odnose kao prema građanima drugog reda.
Devet godina slušamo politička obećanja, devet godina gledamo djecu koja svakodnevno pate zbog vaših političkih odluka i obračuna. Devet godina slušamo o novom Centru za autizam Split, devet godina čekamo da netko napokon pokrene stvari i da naša djeca dobiju ono što im je zajamčeno zakonima i Ustavom Republike Hrvatske.
Nemar države najbolje možete vidjeti na primjeru osoba s invaliditetom. Iako bi pred zakonom trebali biti jednaki i imati iste prilike, u praksi je drugačije. Bez obzira na to što pohađaju osnovnu školu, koja u teoriji radi po posebnom programu, u praksi zakon ne dopušta mogućnost oporavka i napretka u fizičkom i mentalnom smislu.
Našoj djeci krši se pravo na obrazovanje, pohađaju školu u suterenu stambene zgrade, u prostoru koji ne ispunjava hrvatske pedagoške standarde koji propisuju da za više od 10 odgojno-obrazovnih grupa mora biti samostalna jedinica. Neke učionice su pune vlage i plijesni, a nakon svake veće kiše prostorije prokišnjavaju, laminat se diže, a u nekim učionicama zrak nije pogodan za udisanje i dulji boravak.
Upravo je Ministarstvo znanosti i obrazovanja 2015. godine dalo odobrenje da se nastava održava u prostorima koji su potpuno neadekvatni i koji ne zadovoljavaju propisane odgojno-obrazovne i pedagoške standarde. Svake godine sve je više djece s autizmom, a škola mora upisivati nove polaznike. Tada dolazimo do apsurda u kojem već upisana djeca mogu izgubiti svoja prava jer nema mjesta za svih. Je li vašu djecu koja pohađaju školu u redovnom sustavu ikad poslalo kući s dodatne ili dopunske nastave jer nema mjesta u školi?
Kapaciteti su odavno prepunjeni, za jesen se već javilo sedam novih polaznika, a upisi još nisu ni počeli. Vodstvo škole se snalazi kako god može, pregrađuju se učionice koje kvadraturom podsjećaju na zatvorske ćelije, djeca jedu za stolovima u razredima, od kojih su neki za djecu vrtićke dobi, a djelatnici nikada nisu imali zbornicu. Iako je prostor odgovornost osnivača ustanove, u ovom slučaju Grada Splita, za navedene dugogodišnje probleme odgovorni su svi: Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike,Splitsko - dalmatinska županija i Grad Split.
Višegodišnje prebacivanje odgovornosti dovelo je do ovoga gdje smo danas, ali mi više nemamo strpljenja i razumijevanja. Našoj djeci hitno je potreban novi prostor koji će se urediti i prilagoditi kako bi mogli pohađati školu koju ste pohađali vi, koju pohađaju vaša djeca i koju će pohađati vaši unuci.
Potrebno je riješiti i status polaznika starijih od 21 godine, koji bi po zakonu trebali spadati pod Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Međutim, ministarstvo se oglušilo čak i na potpisani Sporazum iz 2015. godine prema kojem su se obvezali preuzeti brigu o osobama iznad 21 godine koji po zakonu više ne smiju biti pod Ministarstvom znanosti i obrazovanja.
Više nas ne zanima prebacivanje loptice i odgovornosti, ne zanima nas jeftina demagogija, ne zanimaju nas vaša politička opredjeljenja i ideologije. Tražimo da preuzmete odgovornost i riješite ovu situaciju što prije. Prestanite prati ruke, sjednite svi za isti stol, pokažite da ste ljudi s osjećajima i nađite zajedničko rješenje.
Gradite stadione, dižete koeficijente, dajete povišice, a gdje su naša djeca u toj priči? Trebamo li i mi izaći na ulicu da biste nas doživjeli, trebamo li ići u štrajk, trebamo li dignuti tužbu i tražiti naknadu štete za sve ove godine koje su naša djeca provela u ovakvim uvjetima? Stoga hitno tražimo sastanak na kojem ćete nam prezentirati što hitnije rješenje ove situacije, svi zajedno, za pravedan život djece i starijih osoba iz autističnog spektra.