Baš je nekako smišno, ali smišno ono da ti srce zaigra, zazvučala (istinita) priča iz jednog splitskog trgovačkog centra, a odvila se pred koji dan.
Uglavnom, jedan od mnogobrojnih momaka prispjelih iz dalekih azijskih zemalja koji svoj kruh zarađuje kao dostavljač, iskoristio je par minuta pauze za kupiti zaštitu za mobitel.
I tako je stigao u jedan od onih dućana ‘na otvorenom‘ u jednom splitskom trgovačkom centru, gdje ima mali milijun tih plastičnih futrola. Međutim, nije došao u baš taj dućan onako, bez veze. Ne, nikako, na solidnom engleskom objasnio je mladoj prodavačici kako je dobio preporuku za njenu trgovinu jer baš tu ima zaštita za mobitel na – Hajduka! Konkretno, s Livajom.
E sad, čovjek bi u prvi mah pomislio da je ‘chaiwala‘, kako ih napola od dragosti, napola u sprdnji, zovu na našim prostorima, došao po zaštitu ‘na Hajduka‘, ali ne za mobitel.
Čini se ipak kako je njegova kupnja rezultat iskrene zainteresiranosti za fenomen splitskih Bilih: pojasnio je djevojci koja je zapodjenula kraći razgovor s mladićem kako mu je super u Splitu, kako prije nije pratio nogomet, ali da ga u zadnje vrijeme sve oko tog sporta i Hajduka zanima, nakon što je osjetio tu ‘vibru‘...