Masovni turizam funkcionira po principu neobuzdane konzumacije djevičanskog lokaliteta pri čemu, u pokušaju da se svake sezone sve više svidi i tako profitira, infrastruktura mutira u beživotnu amorfnu kulisu, a prirodne ljepote, devastirane eksploatacijom, postaju rugobe. Ako vam je potreban primjer, pogledajte Podstranu ili Dioklecijanovu palaču.
Masovni turizam ima rok trajanja. Jednog dana će se Splićani probuditi u svojoj kući van Splita i spoznati da je njihov lipi Split, kojeg su im puna usta, naročito u sezoni, prodan za, doduše, fine novce; baš za onu svotu koja je bila potrebna da ga se odreknu. Zapravo, sve se ovo već dogodilo, samo što se još nije oglasio alarm za buđenje pa su građani još uvijek ušuškani u mekana obećanja o lakoj lovi koju donosi...