Ako možda niste gledali, odnosno zapamtili, ponovit ćemo.
- Koalicijski partneri sve dogovaraju. To je standard. U parlamentu, vladi se dogovara koja je koalicija za vladu, tko će dobiti koje ministarstvo, u županiji tko će dobiti koje pročelničko mjesto, u gradu tko će dobiti koju firmu. Trgovina jest, ako se naziva trgovina, to je OK. Tako se mora raditi, drugačije ne ide. - legendarna je izjava Željka Keruma, temelj političke misli u Hrvata odavno, a izrečena u emisiji Otvoreno na HTV-u koncem siječnja 2021. godine Gospodnje. Na primjedbu voditelja koji se pozvao na zakon i javne natječaje, Kerum se blago nasmiješio, kao s djetetom koje ništa ne razumije.
I nije ništa pogrešno rekao predsjednik Hrvatske građanske stranke, ali je ipak malo nezgodno tako javno priznati ‘podjelu plijena‘ osvojenog na nekim izborima. Sve je to istina, sve se više-manje zna, no malo tiše gospodine Kerum...
Taj standard je dakle odavno uspostavljen i to od nacionalnog nivoa naniže, od HDZ-a preko SDP-ovaca do ‘trećih opcija‘ (u redu, netko se tim dogovorima služio više, netko manje), a za recentnije primjere u našem dvorištu ne treba ići daleko u prošlost: upravo je Kerum, odnosno HGS imao određenih problema na gradskom nivou s HDZ-ovim gradonačelnikom Androm Krstulovićem Oparom, dok godinama sasvim unosno i uspješno koalira i dijeli poslovične fotelje na županijskoj razini. Upravo su u Županiji SD (kako smo već pisali) imali mini-afericu koja nije ni okrznula vladajuće, kada je u medije dospio papirić s podjelom resora između HDZ-a i Domovinskog pokreta. Iako su svi tada negirali i zgražali se na dokument po kojem će se izmišljati novi resori kako bi se ‘uhljebili‘ potrebiti, u idućih niti godinu dana sve se pokazalo istinitim.
Takvom standardu naravno ne treba težiti, pogotovo ne zbrinjavanju bliže i daljnje rodbine, ali određeni broj suradnika od povjerenja trebao bi moći angažirati svaki izabrani dužnosnik. Uz uvjet, zakonski ako treba, da taj tim i svi drugi koji su došli po istoj liniji, odlaze kada prestane mandat izabranom dužnosniku.
No zašto uopće citiramo Keruma, prvog direktno izabranog gradonačelnika Splita, kad se čovjek nije pretrgao od pojavljivanja na poslu ni onih nekoliko godina kada je tobož bio aktivan u politici, koji se materijalizira tek koji mjesec ‘prija‘ izbora kako bi na staroj slavi pokupio nešto birača za svoju stranku? Zašto problematiziramo o ovoj pojavi praktički u trećoj četvrtini Puljkova mandata, a kad je na vratima ‘superizborna‘ godina?
Zato što je nekidan, u ovoj zimskoj mini-sezoni kiselih krastavaca, krenuo Facebook obračun kojeg je započeo Igor Skoko, tajnik Centra, a dužan mu nije ostao predsjednik SDP-a Split Davor Matijević. Obojica inače gradski vijećnici, obojica jezičavi, prvo su jedan drugom predbacivali ‘simpatiziranje‘ HDZ-a (Skoko je SDP-ovcu predbacio ‘naslikavanje‘ s omraženim političkim oponentima, a Matijević je njemu uzvratio popisom HDZ-ovaca koje je Puljkova stranka ostavila na čelnim pozicijama gradskih firmi i ustanova), a onda je postalo još osobnije. U drugom naletu je Matijević zaboravio na ‘preživjele‘ HDZ-ovce, ovaj put je pobrojao sve ‘uhljebljene‘ bliske osobe supružnicima Puljak...
- Ivica Karoglan je došao na mjesto direktora Čistoće po liniji prijateljstva očeva, njegovog i Puljkovog, a navodno postoji i kumska veza. Kolega s faksa Ranko Goić je za 25 tisuća eura direktnom pogodbom dobio izradu sistematizacije gradske uprave, a KK Split i Split Parking su puni njihovih ljudi – Srećko Goić, Puljkov prijatelj i donator je član NO, Gordan Devivi iz OTP banke gdje je Marijana Puljak prije radila je postao predsjednik NO KK Split, a Dejan Žaja kao prijatelj zamjenika gradonačelnika Antonia Kuzmanića postao je predsjednik KK Split. Direktor Split Parkinga je Davor Matošić, još jedan prijatelj iz OTP banke, a u nadzornom odboru te tvrtke su Goran Leutar, bivši Puljkov student s kojim je ostao u prijateljskim odnosima te Inoslav Nazor, donator i prijatelj obitelji... - za naš list proširio je Davor Matijević popis osoba, na funkcijama u gradskim firmama, bliskih čelništvu aktualne gradske vlasti, odnosno vrhu stranke Centar i obitelji Puljak.
- Još jedna Marijanina kolegica iz OTP banke, Željka Vlahinić, postala je članica NO Parkovi i nasadi, gdje joj društvo pravi još jedan kućni prijatelj Puljkovih, Hrvoje Olujić, koji je inače član HDZ-a, na njihovoj listi je bio svojedobno za izbore u gradsko vijeće. Ima toga još: u nadzornim odborima Lovrinca, Prometa, Žnjana (dobra prijateljica Marijane Puljak) su smjestili poznate, u Upravnom vijeću Park šume Marjan je još jedan djelatnik OTP banke, a direktori Stanouprave i Prometa su pak Kuzmanićevi prijatelji. - nabrojao je predsjednik splitskog SDP-a, nekad u labavoj (‘programskoj‘) koaliciji s gradonačelnikom. Odavno više ne.
O svemu smo pitali Skoku za komentar, pored onog s Facebooke. Nije razočarao, očekivano.
- Matijević lažima napada aktualnu gradsku upravu i stranku Centar kako bi prikrio činjenicu da je splitski SDP odveo u zagrljaj s krajnjom desnicom, poput Skeje i Penave, s kojima se rado druži na domjencima, ali i s HDZ-om, s kojim drži zajedničke konferencije za medije, na kojima napada našu administraciju. - kratko je poručio Skoko.
Splitski poteštat je bio nešto duži, ali i konkretniji.
- Na javni poziv za članove nadzornih odbora i upravnih vijeća javilo se više od 600 naših sugrađana, a izabrano je oko 200 kandidata. Od toga su samo dvije osobe članski i donacijski povezane sa strankom Centar ušle u nadzorne odbore, iako je bilo više članova stranke koji su se prijavili. Riječ je o doktorandici Maji Čović i prof. dr. sc. Ranku Goiću. Čović je izabrana u Nadzorni odbor Splitske obale, dok je Goić ušao u Nadzorni odbor KK Split, kako bi pomogao da se klub oslobodi predstečajne nagodbe i financijski stabilizira te može ravnopravno sudjelovati u hrvatskoj košarkaškoj ligi.
Oboje su izabrani zbog svoje stručnosti, iskustva i besprijekornih profesionalnih kvalifikacija, a upravo to su kriteriji kojima se, bez iznimke, vodimo pri provođenju svih javnih poziva i natječaja. Politički svjetonazor i pripadnost nekoj stranci ne predstavljaju nikakvu prednost ili nedostatak niti se takvim pitanjima bavimo kada biramo kandidate pa onda ni ne znamo tko je simpatizer koje stranke. Ne vodimo evidenciju o članstvu u strankama, ali vjerujemo da u nadzornim odborima i upravnim vijećima ima više članova drugih stranaka nego iz Centra. Sigurni smo da ovakvu razinu transparentnog i neutralnog provođenja javnih natječaja nikad nigdje u Hrvatskoj nije provela nijedna stranka, čak ni u puno manjim gradovima nego što je Split, drugi najveći grad u Hrvatskoj. Ako i kad dobijemo takvu šansu na nacionalnoj razini, učinit ćemo isto i u državi. - iskoristio je priliku Ivica Puljak najaviti izlazak stranke Centar na parlamentarne izbore.
Na toj nacionalnoj razini prema posljednjim anketama ne kotiraju dobro kao u Splitu, ni približno, ali ima još cca pola godine (datum nije određen, vladajući još biraju najoportuniji trenutak) do testa demokracije.
Nama se čini kako nije problem, ili barem ne toliki, u prijateljima i pouzdanicima među ‘nadzornicima‘. Te pozicije su nekad, do prije koju godinu, bile puno lukrativnije s naknadama od dvije-tri tisuće kuna. Pa kad se poveže par članstava u nadzornim ili upravnim odborima s ponekim predsjedništvom, skupila bi se lijepa cifra. Iznosi su se međutim značajno smanjili posljednje vrijeme pa je među iskusnijima popustio interes za takvim angažmanom...
Najveći problem našeg društva je pravo zapošljavanje, uhljebljivanje, u gradske, županijske i državne tvrtke na trajne poslove, od spremača preko vozača, tajnika i inženjera, do direktora. Ti ljudi, najčešće nedovoljnog znanja i radnog elana, s jedinom karakteristikom ‘da su nečiji‘, u tim firmama najčešće stoje do mirovine. Ili do boljeg položaja jer im je praktički nemoguće uručiti otkaz.
Kako je svojedobno rekao jedan bivši gradonačelnik, a aktualni ravnatelj iz jedne druge, priče – ‘i ja moram negdje raditi‘. Najveći problem su namješteni natječaji za adventske kućice, poslove izgradnje ili održavanja cesta, zgrada, pogona. Tu se traže imena rodbine i bliskih prijatelja, tu bi se sumnjive rabote trebale prijavljivati nadležnim institucijama. Pa i medijima ako treba...