Dobro je prosvjedovati. Korisno za mentalno zdravlje jedne demokratske sredine. Bogme, dočekali smo i to; digli su se i Splićanke i Splićani. Kad im je dogorjelo do guzice. Kad su se suočili s tromošću usaljene birokracije, koja im je oprljila tabane.
Šutjeli su i lomili se na snijegu, mučali su kad su im se zaledile cijevi, nisu se digli niti kad iz još uvijek neznanih razloga nisu deset dana imali tekuće vode, kad su ono bila uhljebljenja u gradske firme, kad je propao javni prijevoz, ili još ranije kad im je otiman javni prostor, kad im je Dioklecijanova palača zasmrdila na palmino ulje, ili još prije kad su im otimali radna mjesta ili još kasnije kad je s njihovih sedamdeset milijuna prikupljenih za sanaciju škovaca na Karepovcu pozlaćena obala pred jednim crnim, nikad otvoreni...
