U mnogim našim otočnim selima ljudi nemaju kafiće, ni restorane, pa bi ponekad po povratku s mukotrpnog rada u svojim poljima sjeli ispred butige (ako su i nju imali) tek da bi se malo osvježili i popili poneko piće.
A neki od njih su se, primjerice na otoku Hvaru, s vremenom doselili u općinska ili gradska središta te nastavili s takvom praksom, a zna se dogoditi da im se pridruže i furešti, ali doduše rjeđe, češće oni što računaju s okolnošću da se u butigi pola litra piva plaća tek nešto više od eura, a u kafićima i restoranima i do tri-četiri puta više, kako gdje.
Istini za volju, pojedinci takva ponašanja doživljavaju kao svojevrsni imidž mjesta, a drugi opet grintaju da je to neprimjereno turističkim odredištima. Ponekad se s ispijanjem alkoholnih pića...