Hrvati iz Australije kupili su na Šipanu ljetnikovac Vice Stjepovića Skočibuhe iz 16. stoljeća i preuredili ga po strogim konzervatorskim smjernicama, pazeći na svaki detalj.
Rušenje i nadogradnja, uvođenje novih materijala i otvora nisu dolazili u obzir na nekretnini i interijeru pod zaštitom. Priča o adaptaciji ladanjskog zdanja u Suđurđu kao pohvalan primjer očuvanja baštine proteklih dana pozitivno je odjeknula u javnosti. No, nisu baš svi dobro prihvatili zahvate na vrijednom kulturno-povijesnom nasljeđu.
Nedugo nakon prve objave, skupina mještana Šipana u otvorenom je pismu kritizirala radove na povijesnom zdanju, iskazavši sumnju da je (pre)uređenje odrađeno bez konzultacija sa strukom i mimo propisanih uvjeta:
- Družeći se s izvođačima radova prilikom uređenja doznali smo da oni nemaju dozvole za rad na zaštićenim objektima, te da ih nitko ne nadgleda. Pitamo se koje su institucije dale odobrenje za uređenje ljetnikovca, koji su uvjeti određeni tim odobrenjem i jesu li ih se izvođači pridržavali za vrijeme novog uređenja.
Točnije, jesu li nadležni dopustili štemanje i ispunu neprimjerenim materijalima cijelog južnog fasadnog zida koji gleda na kapelicu. Jesu li dopustili uklanjanje originalnih drvenih vrata na zidnom ormaru, odnosno zidnog očuvanog frižidera iz 16. stoljeća u donjoj saloči do velikog pila - negoduju potpisnici pisma kojima je zasmetalo i vješanje cijevi za odvodnju po fasadi te bojanje jedinih očuvanih stropnih bordura bojom za zid bez prethodnog postavljanja zaštitnog premaza.
- Postoji li odobrenje nadležnih za bušenje sobnih plafona s ostacima freski radi postavljanja rashladnih uređaja, je li struka odobrila postavljanje klima na jedinu očuvanu balustradu iz 16. stoljeća na Mediteranu - pitaju se nezadovoljnici koji ističu kako im je cilj zaštititi kulturnu baštinu od budućih tzv. uređivača.
Riječ je, naime, o objektu koji je godinama bio u vlasništvu obitelji roditelja Hrvoja Marušića, nekadašnjeg splitskoga gradskog vijećnika i dugogodišnjeg poduzetnika. Oni su ruševni ljetnikovac kupili i obnavljali šest godina.
Na prozivke upućene na njezinu adresu, odgovorila je zagrebačka dizajnerica i agentica za promet nekretninama Edita Kelečević kojoj je povjereno uređenje kompleksa.
- Angažirali su nas vlasnici, mijenjan je samo namještaj, zamijenjen je novim, funkcionalnim za vlasnike. Svi komadi starog namještaja i određenih pojedinačnih komada su po preporuci Marije Goravice, koja nam je predstavljena kao netko tko je iz restauratorskog dijela, sačuvani.
Neki su spremljeni i dalje u ljetnikovcu, a neki su spremljeni na čuvanje u samostan na otoku. Sve je to organizirala i prenijela Marija Goravica. Niti jedan konstruktivni ili fiksni dio ljetnikovca i pratećih objekata te vrta i okruženja nije diran, kao niti postojeće instalacije – poručila je Kelečević.
Kontaktirali smo i Mariju Goravicu koja se suzdržala od komentara, rekla je tek da je kao kućepaziteljica imala ključeve ljetnikovca Skočibuha i upozorila da se ništa od starine tamo ne smije dirati.
O preuređenju baštinskog bisera u Suđurđu očitovali su se i iz Ministarstva kulture:
- Konzervatorski odjel u Dubrovniku nije bio upoznat s navodnim radovima uređenja ljetnikovca Vice Stjepovića Skočibuhe na otoku Šipanu. Nakon objave članka o preuređenju zdanja u medijima, konzervatori su pokrenuli uobičajeni proces očevida kulturnog dobra.
Nakon njihovog stručnog izvida stvarnog stanja kulturnog dobra, odredit će se eventualno potrebno daljnje postupanje – izvijestili su iz Ministarstva na temu radova na Skočibuhi koja se s pripadajućim zemljištem, toretom i manjim objektima vodi kao vlasništvo australskih Hrvata - Marca Mitchellea Brajdića i Gordana Marolta. Nije isključeno da će se u dogledno vrijeme promijeniti titular, jer nam otočani kažu kako će ljetnikovac uskoro na prodaju.
