Osim berbe maslina, na Hvaru se trenutno odvija i berba šafrana, najskupljeg začina na svijetu. Nekada ga je na otoku bilo mnogo više nego danas, kada ga rijetki uzgajaju, većinom za vlastite potrebe. Šafran je i jedan od sastojaka starogrojskog paprenjoka, tradicionalnog kolača (više keksa) iz Starog Grada, što ga čini dijelom baštine. Stoga bi se netko tko u šetnji prirodom naiđe na ljubičasti cvijet mogao obradovati misleći da je pronašao blago, no treba biti oprezan.
To smo vidjeli iz primjera trovanja mrazovcem (Colchicum cupanii), otrovnom biljkom koja izgleda slično šafranu (Crocus sativus). Šafran, u odnosu na mrazovac, ima tamnije i veće latice, no najbolje je ne dirati cvijeće s kojim se niste ranije susreli. Pravilo je da se šafran ne oplođuje spolno, jer se cvijeće ubere prije oplodnje pa biljka nikada ne da sjeme, te je gotovo nemoguće naići na šafran na mjestu na kojem ga nije posadio čovjek.
A kako se netko odluči posaditi polje šafrana, pitali smo gospođu čija priča sa šafranom nije počela na Hvaru.
Agnes Badillo je provela godine na Karibima, Azorima i Balearima. Na svim tim mjestima svjedočila je kako turizam mijenja lice otoka, a u Hrvatsku je stigla u potrazi za mirnijim mjestom u odnosu na turizmom ugušene otoke na koje je navikla. Nakon istraživanja, odlučila se za Hvar.