Vrgorački pjesnik i pisac u Stonu raskrinkao svoju ljubav i eros: ‘Njegova poezija može se usporediti s Nerudinom‘

Prije godinu dana vrgorački pjesnik i pisac Jure Divić objelodanio je svoju šestu knjigu - treću zbirku poezije koja je objavljena u sklopu ‘‘Biblioteke književnih djela Augustin‘‘ Društva prijatelja vrgorske starine.

Poslije tri zbirke kratkih priča, od kojih je posljednja, uspješnica ‘‘Tamo doli‘‘ tiskana 2019. godine u izdanju Društva, Divić se poslije puna tri desetljeća publici predstavio poezijom čime se zapravo vratio svojim korijenima.

Uz to što je poznat kao prozaik, fotograf, novinar i knjižničar, Divićevi počeci vezani su za poeziju pa je 1988. objavio zbirku poezije ‘‘Kiwi‘‘, a 1993. godine bila je tiskana i ‘‘Alergičan na jutro‘‘.

U ‘‘Mekoći‘‘ se nalazi 48 pjesama koje su nastajale proteklih desetljeća, posložene u tri ciklusa u sklopu kojih ipak djeluju kao koherentna i logična cjelina.

Teme oko kojih se vrti cijela zbirka su ljubav i eros, vrlo bliske Diviću koji prema predgovoru Antonije Galić, u zbirci raskrinkava sebe, svoje ‘Ja‘ određeno žudnjom, tjelesnošću i erosom.

Svakodnevni i univerzalni motivi

Tako je ‘‘Mekoća‘‘ predstavljena u Narodnoj knjižnici Ston čija je ravnateljica Sandra Vuletić najavila Divića kao pjesnika koji drugi put gostuje u Stonu, a poetsku večer vodila je profesorica dr. sc. Marina Asturić.

Kroz nekoliko uvodnih pitanja o samoj knjizi, Asturić je približila publici Divićevu novu knjigu okarakteriziravši njegovu poeziju kao simbiozu svakodnevnih i univerzalnih motiva koje vješto plete u svojim slobodnim stihovima, protežući se i dalje od muško-ženske ljubavi dok progovara o daljinama, gradovima, ljudima i različitim ljubavima koje se događaju, a kojih ponekad nismo ni svjesni.

Potom je Vrgorčanin čitao svoje pjesme i objasnio odnose ljubavi i strasti u stihovima emotivnih finesa i suptilnih slika.

-Kako bi dočarao razne aspekte ljubavi, od suptilnih trenutaka intimnosti do snažnih osjećaja žudnje, Jure Divić se koristi autentičnošću izraza koji balansira između emotivne mekoće i sirove strasti, često koristeći simboliku prirode, ljudskog tijela i svakodnevnih trenutaka kako bi stvorio dojmljive slike ljubavnog iskustva – kazala je Asturić usporedivši Divićevu poeziju s poezijom Pabla Nerude jer su obje obilježene snažnim emocijama, bogatim slikama i dubokom refleksijom o ljubavi, prirodi, politici i ljudskom postojanju.