Ruskamen je malen, ali je priča velika. I do Zagreba ide, govori se da je i do Banskih dvora došla, da je i premijerovi ljudi spominju.
No, bez obzira na to što je priča velika - a velika je, među ostalim, i zbog velikih ljudi koji u njoj obitavaju - ona je ujedno i sasvim obična. U Hrvatskoj bismo rekli - pričica. Dosadna, jer je uvijek ista, s uvijek istim likovima.
Imamo tako u njoj jednog poduzetnika - grubo bi bilo reći tajkuna - dokazanog ulagača, investitora i oplođivača novca, pa imamo i jedno zemljište, atraktivno, uz more, maestral vas uspavljuje, a cvrčci bude i slične tričarije, a imamo i razjarene domoroce, mještane koji kmeče i zovu novinare. Da su ugroženi, vele. Da je to - cmizdre li cmizdre - njihova didovina. Da su oni - plju, poliži! - tu došli...