Zove čovjek iz Mandaline. Nije se predstavio, niti je ljutit; reklo bi se najprije da je očajan. Ima samo jednu želju. A ta je da mu, nakon toliko godina nesnošljivoga smrada, pod nosom konačno miriše jedino objed, ne i zahod.
Naravno, nevolja leži u crpnoj stanici šibenskog kolektora nasuprot ulazu u brodogradilište "Iskra" gdje uoči Uskrsa i turističke sezone učestalije prometuju kamioni cisterne, "fekalci", i sadržaje septičkih jama prekrcavaju u ispust kolektora, sa svim smrdljivim aromama koje pri tome lebde zrakom.
Na tome se mjestu turistička sezona na pragu najbolje osjeća, njuši se u zraku, doslovce. I to vrlo neugodno. Tako je gradska četvrt Mandalina, u posljednjem desetljeću i pol, prema kriteriju sadržaja i uređenju obale s tri marine na poluotoku i vrhunskim hotelom na Kulini postala pravi europski biser, no sa smradom iz prošlih vremena – ako ne i žešćim - kada se u cijeli porat izlijevala nepročišćena kanalizacija. I naravno, sve je "davalo fonjom".