Dalmatinci drže do tradicije i teško se u dalmatinski krš i kamen hvataju novotarije. Jer Dalmatino, to je općepoznata i u pismi – šta pismi, pismama! – Miše Kovača opjevana stvar, sav je od srca i duše, nije on od onih kako vitar puše. On kad ljubi – ljubi jednom u životu, zaklet je u more i u bilu boju. Što se njega tiče, mogu se u trgovačkin centrima božićni ukrasi počet prodavat i krajen lita, ali u Dalmaciji se bor tradicionalno kiti na Badnjak, a skida na Tri kralja. To ti je ki amen u Očenašu! A kad zadnju zapale mu svijeću, onda će se Dalmatinac zakopat di i svi njegovi prije njega. Ka u Fiamengovoj pismi. Uzet će ga njih pet-šest među ruke, mater će – odnosno žena – naricat, teško brecat bilo. A kamena će ploča pokrit njegovo tilo.
Ali,...