Visoki tlak nikad nije dobar. Ni kad dovodi do pucanja krvnih žila, ali ni onda kad dovodi do pucanja vodovodnih cijevi, kao što je to slučaj u Nakićima, zaseoku u Mirlović zagori, općina Unešić. Jer, Mladenu i Ljubici Nakić to se dogodilo treću put u dvije godine. Malo previše, zar ne? 'No, ne bi ni to bio problem da nam ne procuri bojler, poplavi kuća. I onda, znate kako je, kupi krpom vodu, briši pločice. I nije neka zanimacija u 21. stoljeću, zar ne?'- veli nam Ljubica Nakić. Uviđavno dodajući kako bi se i to dalo otrpjeti da je nakon nekoliko takvih iskustava više nije strah izbivati iz kuće.
Jer, i ona i suprug su povratnici iz Njemačke, nekoliko mjeseci borave tamo, nekoliko ovamo, ali sada ih je strah veli igdje ići. Jer, što ako cijevi puknu, a oni nisu u blizini? Poplavit će im kuća, dignuti se parketi, napravit se tko zna kolika šteta, a da oni o tome pojma nemaju? ' Stvar je manje-više jednostavna. Riječ je o prevelikom tlaku u cijevima, zbog kojeg nam puca vodomjer, unatoč ugrađenom redukcionom ventilu, koji smo, poučeni iskustvima, donijeli čak iz Njemačke, i koji je bio atestiran na tlak od 25 bara. Ali uzalud, i on je puknuo. Stvar je u tome da je ovdje u Nakićima devet – deset kuća spojeno na cijev od tri kvarta cola i da se te cijevi moraju jako tlačiti da bi svi dobili vodu. Jer, ako se ne tlače, nema vode. Posebno ljeti, kad ljudi zalijevaju vrtlove. A ako se tlače, nama koji smo na kraju pucaju cijevio, odnosno sat.' - pričaju nam Nakići. Koji dodaju da to nije problem samo njima, nego i ostalim kućama u blizini, što potvrđuje i njihov susjed Luka Nakić.
'Brojila nam ovdje redovno pucaju dva ili tri puta godišnje. Na cijevi od tri kvarta cola ima desetak poriključaka i neki ljeti umjesto vode imaju samo zrak. Pa moraju čekati ponoć da bi mogli zaliti ono par pomidora šta drže u vrtlu. Tako vam je to kmod nas. To smo mi, to je naša nesritna država, Na sve strane deklarativne potpore seljakum, poljoprivredniku, ostajte na selo, držite blago, proizvodite, a kad je rič o uvjetima – onda ništa. Tako nam je i sa strujom, ne samo s vodom. Sami smo u ratu vodili struju, platili priključak četiri tisuće tadašnjih njemačkih maraka, ja, Mladen i njegov brat, a danas nemamo javne rasvjete. Zašto ? Zato što ne želimo da nam stavljaju drvene pale, nego da nam postave čelične stupove, kako je to danas standard. Ne trebaju biti veliki kao na državnoj cesti, nego manji. Eto, mi smo nudili općini Unešić da ćemno sami isfincirati dva stupa za javnu rasvjetu, a oni ostala dva ili tri, ali ništa ni od toga. Vele, nemaju novaca. Ili drveni ili nikakvi. E, pa onda bolje nikakvi!' - priča nam Luka, a Mladen i Ljubica potvrđuju njegove riječi. I vele nam da isti problem imaju i s telefonom. Nemaju priključak zato što nisu željeli da im ide preko drvenog pala, nego ispod zemlje. A telekomunikacijama se valjda nije isplatilo da plate prekop ceste zbog samo jednog korisnika, odnosno priključka.
Što kažu u šibenskom Vodovodu i odvodnji? Frane Malenica, direktor tvrtke ne bježi od problema i spremno ga priznaje. 'U svakom slučaju, da ne duljim, na tom i sličnim mjestima, trebalo bi napraviti rekonstrukciju mreže. A to nije jednostavan problem, jer sličan problem s povećanim tlakom imamo i na drugim mjestima, poput Rajčića, Aužina, Krečaka, gdje također imamo slučaj malog profila cijevi i predugog cjevovoda, odnosno mreže. Koju moramo tlačiti velikim tlakom da bi ljudi uopće mogli imati vode. Ako smanjimo tlak, ljudi nemaju vode. A kad ga povećamo onda našim potrošačima osiguramo vodu, ali i dolazi do pucanja cijevi, posebno kod onih koji su na krajevima mreže, kao što je, pretpostavljam, slučaj s Nakićima' – kazao nam je Malenica koji obećava da će rješenje ovog problema koji nije od jučer pokušati iznaći u što skorije vrijeme. 'Radimo na tome, rješavamo probleme, jedan po jedan kako se pojave, i molimo za strpljenje' – kaže Malenica i u isto vrijeme se ispričava svima onima koji su zbog njega imali neugodnosti i probleme. Koje će za prvu ruku pokušati ublažiti barem ugradnjom novih redukcionih ventila...