Legenda Rupa kod Skradina: opjevani Vuk Mandušić, zvao se zapravo - Mate, a ostala je sačuvana samo njegova ubojita sablja

Vrelog popodneva, na prostoru oko nekadašnje kuće junaka Vuka Mandušića, okupili su se povjesničari, aktivisti udruge "Rupska zvona" i mještani Rupa kod Skradina.

Povod: obilježavanje 373. godišnjice Vukove smrti. Naslov za ovu priču uzeli smo iz uvodnih stihova poeme o Vuku Mandušiću, koji je junački poginuo 1648. u borbi s Turcima, autora fra Stojana Damjanovića, visovačkog franjevca koji ga je u desetercu opjevao u svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Visovac – Gospina oaza mira".

Zazvonila su toga dana rupska zvona u čast junaku. Vratila se sjećanja na legendu Zagore koja nije potamnjela do danas. Još prije 23 godine Rupljani su u središtu mjesta, pokraj škole, postavili spomen-obilježje o 350. godišnjici smrti opjevanog narodnog junaka, događaju kojem smo tada nazočili.

Skupina Rupljana i Dane Jurić guslar

A ovom prigodom ćemo čuti kako se rupska legenda nije zvao Vuk, već Mate, o čemu postoje naznake. Imenom Vuk naziva ga Petar Petrović Njegoš u svojem "Gorskom vijencu", gdje ga je kao značajnoga lika iz uzavrelog doba borbe protiv Osmana "posudio" crnogorski vladika i pjesnik.

Pokraj stare kuće Mandušića, mještane i goste pozdravio je Florian Paić, predsjednik "Rupskih zvona". Među njima su bili dr. Marinko Šišak, čelnik Matice hrvatske u Skradinu, koji je opširno opisao povijesni kontekst hrvatskih prostora s brojnim osvajačima od 17. stoljeća i dalje, prof. Marko Menđušić, Katia Župan iz Nacionalnog parka Krka, Ive Burić, narodni pjesnik, Dane Jurić, guslar i drugi. Fra Stojan Damjanović je čitao svoju pjesmu o Vuku napisanu u "narodnom desetercu".

Stare Vukove kuće, onakve kakvu smo snimili prije 28 godina, nažalost više nema. Sad je to zdanje suvremena izgleda, a pripadalo je danas pokojnom Mati Kavčiću, koji ga je preuredio nakon svog povratka iz Njemačke, gdje je imao radionicu za izradu drvenih kipova svetaca. Od čega smo veliku zbirku vidjeli i u obnovljenu Matinu domu 2010. godine.

Vukova kuća - utvrda prije obnove

Tom nam je prigodom pokazao i kutak prostorije u prizemlju koji se očuvao iz Vukova doba. Staro ognjište gdje su posade branitelja i domaćini kuhali i zimi se grijali. Debeli zidovi kuće utvrde imali su brojne otvore kroz koje su za vrijeme turske opasnosti, radi obrane Rupa, virile cijevi pušaka kremenjača. Za slučaj nužde kuća je imala nekoliko izlaza. Od svega toga, nažalost, više nema traga.

Jedino Vukova sablja ubojita čuva se u vitrini visovačkog muzeja. Jednom smo je držali u ruci.

Na početku Domovinskoga rata 1991. Rupe su najteže stradale od svih mjesta u zaleđu tadašnje Općine Šibenik. Pobunjenici su to mjesto imali na zubu, opljačkali ga i spalili do temelja, a župnu crkvu sv. Ante raznijeli eksplozivom.

Nakon pobjedonosne "Oluje" i završetka agresivnog rata, Rupe su temeljito obnovljene. U mjestu stalno živi oko 250 žitelja, iako ih je prije bilo više od tisuću.