Naslov za ovaj Memento smo uzeli iz uvodnih stihova poeme o Vuku Mandušiću iz Rupa, koji je junački poginuo 1648. u borbi s Turcima, autora fra Stojana Damjanovića, visovačkog franjevca koji ga je opjevao u svojoj knjizi “Visovac Gospina oaza mira”.
Vratila su nam se sjećanja na legendu naše Zagore koja nije potamnjela do danas. Još prije 28 godina, 1998. godine, Rupljani su u središtu mjesta kraj škole postavili spomen-obilježje o 350. godišnjici Vukove smrti. Postoji mišljenje kako se rupska legenda Mandušić i nije zvao Vuk već Mate, o čemu postoje naznake. Imenom Vuk naziva ga P. P. Njegoš u svome epu “Gorskom vijencu”, gdje ga je kao značajnog lika iz uzavrelog doba borbe protiv Osmana, ‘posudio’ pisac.
Stare Vukove kuće, onakve kakvu smo snimili prije 28 godina, više nema. Sada je to zdanje obnovom poprimilo suvremeni izgled, a pripadalo je pok. Mati Čavčiću koji ju je preuredio nakon svog povrata iz Njemačke, gdje je imao radionicu za izradu drvenih kipova svetaca. Od čega smo zbirku vidjeli i u Matinu domu 2010. godine.
Mate nam je tom prigodom pokazao i kutak prostorije u prizemlju koji se do danas očuvao iz Vukova doba.
To je staro ognjište, gdje su posada branitelja i domaćini kuhali i zimi se grijali. Debeli zidovi kuće - utvrde imali su brojne otvore kroz koje su za vrijeme turske opasnosti radi obrane Rupa virile cijevi pušaka kremenjača, što je vidljivo na našoj fotografiji.
Za slučaj nužde, kuća je imala nekoliko izlaza. Od svega toga, nažalost, više nema traga.
Jedino Vukova sablja ubojita čuva se u vitrini visovačkog muzeja. Jednom smo je držali u ruci.
Na početku Domovinskoga rata 1991., Rupe su najteže stradale od svih mjesta u zaleđu tadašnje Općine Šibenik. Srpski pobunjenici to su mjesto imali na zubu, opljačkali su ga i spalili do temelja, a župnu crkvu sv. Ante raznijeli eksplozivom.
Nakon pobjedonosne Oluje i završetka agresivnog rata, Rupe su temeljito obnovljene. U mjestu stalno živi oko 250 žitelja, iako ih je ranije bilo više od tisuće.
Za svoje Rupe, toliko zauzeti Mate Čavčić nam je pokazao i malu kuću potleušicu s kovom od kamenih ploča, za koju se vjeruje da se u njoj rodio rupski junak.
A od svega toga Rupljani nisu napravili nikakvu turističku atrakciju.
Legenda o Vuku živi u njihovim srcima.