Ugledni politolog o skandaloznim izjavama srbijanskog ministra obrane u Šibeniku: Ma kakav građanski rat, Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku

Politolog dr. Miljenko Antić, redovni profesor na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, objavio je niz znanstvenih radova u kojima je vrlo detaljno analizirao i raščlanio teze srpskih autora i političara koji o Domovinskom ratu govore kao o građanskom ratu.

Srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin nije usamljen u ovakvom tumačenju Domovinskog rata – takav stav podržava većina srpskih teoretičara. Među ostalim, pozivaju se na činjenicu da je u tre­nut­ku kad je Domovinski rat po­čeo sa­mo SFR Jugoslavija bi­la me­đu­narod­no pri­zna­ta dr­ža­va, dok je Hr­vat­ska bi­la sa­mo jed­na od fe­de­ral­nih je­di­ni­ca te drža­ve.

– Sr­bi­ja je bi­la u ra­tu sa Slo­ve­ni­jom, Hr­vat­skom, Bo­snom i Her­ce­go­vi­nom, Ko­sovom, te in­di­rekt­no i u ra­tu s Al­ba­ni­jom, ko­ja je da­va­la pu­nu po­dršku Oslo­bo­dilač­koj voj­sci Ko­so­va i NA­TO-ovoj in­ter­ven­ci­ji u ko­joj je sudjelovalo svih 19 dr­ža­va čla­ni­ca. Dakle, u periodu 1991. – 1999. godine Srbija je zaratila s ukup­no 24 dr­ža­ve. Ve­li­ka ve­ći­na srp­skih auto­ra op­tužu­je te 24 dr­ža­ve za agresiju, a ne Sr­bi­ju, ko­ja je, po njihovu mišljenju, samo žrtva agresivnosti drugih drža­va i na­ci­ja – navodi dr. Antić.

Kaže kako ga to asocira na vic o vozaču koji vozi pogrešnim trakom na autocesti i sluša na radijskim vijestima da je­dan čo­vjek vo­zi pogrešnom stranom autoceste te to pro­ko­men­ti­ra ri­ječi­ma: "Ma što je­dan, na sto­ti­ne njih vo­zi se po­grešnom stra­nom."
– Naravno da je to bio međunarodni sukob, a ne građanski rat. Hrvatska je proglasila svoju nezavisnost i bila je napadnuta od vo­jske ko­ja je 1991. godina bila po­d efektivno­m ko­ntro­lo­m Srbije i Crne Go­re. O tome postoji niz dokaza i citata, pa i sa srpske strane od tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Bo­risava Jovića do ministra obrane Veljka Kadijevića – napominje Antić.



U svojoj analizi nazvanoj "Uzro­ci ra­ta u Hr­vat­skoj (1991–1995): kri­ti­ka srp­ske per­spek­ti­ve" profesor Antić tumači kako međunarodni ka­rak­ter su­ko­ba pro­iz­la­zi i iz či­nje­ni­ce po­stoja­nja su­ve­re­ne i ne­za­vi­sne Sr­bi­je, i to od sa­mog počet­ka su­ko­ba.
Podsjeća kako je teze da je rat bio gra­đan­ski – jer Hrvatska ni­je bi­la me­đu­na­rod­no pri­zna­ta drža­va u trenutku iz­bijanja ra­ta – vrlo uvjer­lji­vo po­bio poznati beogradski odvjetnik Sr­đa Popo­vić.
Popović, koji je preminuo prije četiri godine, u nizu svojih prijašnjih istupa objašnjavao je kako se pri­zna­njem od dru­gih su­bje­kata me­đu­na­rod­nog pra­va ne us­po­sta­vlja držav­nost, nego se pri­hvaća jedna već postojeća prav­na či­nje­ni­ca ko­ja prethodi pri­zna­nju.

To pri­zna­nje dje­lu­je ex tunc, od­no­sno "una­zad" od da­na na­stan­ka dr­ža­ve. Da­kle, prema takvom tumačenju RH je bi­la ne­za­vi­sna dr­ža­va u tre­nut­ku ka­da je na­pad­nu­ta jer je svo­ju ne­za­vi­snost pro­gla­si­la pri­je iz­bija­nja ra­ta.
Popović je i u intervjuu Feral Tribunu 2004. podsjećao i na činjenicu kako je manje poznato da je Sr­bi­ja ta­kođer pro­gla­si­la ne­za­visnost svo­jim Usta­vom 28. rujna 1990., go­di­nu da­na pri­je pro­glaše­nja ne­za­vi­sno­sti Hr­vat­ske i Slo­ve­ni­je. Ne samo ustavnopravno, nego i ko­nkretnim po­tezima Srbija tada ostvaruje svoju nezavisno­st i donosi zako­ne iz nadležnosti nekadašnje federacije. A usprko­s proglašenju nezavisno­sti, Srbija nasto­ji staviti po­d svo­ju ko­ntrolu sve savezne institucije.

– Be­smi­sle­na je tvrd­nja srp­skih auto­ra da ni­je iz­vr­še­na agre­si­ja na RH. Jedi­ni­ce JNA, ko­je su bile pod kon­tro­lom Sr­bi­je, izvodile su na­pa­de na te­ri­to­ri­ju RH, i jasno je da je Srbija kao sa­mo­stal­na i su­vere­na dr­ža­va po svojem Usta­vu iz rujna 1990. go­di­ne iz­vr­ši­la agre­si­ju na Hrvatsku. Da je to ta­ko, potvrđu­je sam Veljko Ka­di­je­vić u svojem opi­su pla­na na­pa­da na Hr­vat­sku – objašnjava Antić. Kadijević je u svojoj knjizi "Mo­je vi­đe­nje ras­pa­da – Voj­ska bez dr­ža­ve" priznao kako je planirao potpuno blo­ki­ra­ti Hr­vat­sku iz "vazduha i sa mo­ra", odnosno "is­presecati je na prav­ci­ma Gra­di­ška – Vi­ro­vi­ti­ca; Bi­hać – Kar­lo­vac – Za­greb; Knin – Za­dar; Mo­star – Split".

Ovaj Ka­di­jevićev plan, napominje Antić, ujed­no po­ka­zu­je ko­li­ko je la­žna tvrd­nja da se JNA sa­mo bra­ni­la i dje­lo­va­la u sa­mo­o­bra­ni. Isto tako dodaje kako podrška di­je­la srp­skog pu­čan­stva pro­jek­tu "ve­li­ke Sr­bi­je" ne po­ni­štava me­đu­držav­ni ka­rak­ter to­ga su­ko­ba, kao što či­nje­ni­ca da je ve­li­ki dio njemač­ke i ta­li­jan­ske na­ci­onal­ne ma­nji­ne po­držao 1941. go­di­ne agre­si­ju na Ju­go­sla­vi­ju ne po­ništa­va me­đudržavni ka­rak­ter te agre­si­je.
– Tumačenja da Sr­bi­ja ni­je iz­vr­ši­la agre­si­ju na Hr­vat­sku – jer su obje bile u sa­sta­vu Ju­go­sla­vi­je – jed­na­ko su "uvjer­lji­va" kao i tvrd­nje da muž ne može si­lo­va­ti svo­ju že­nu u bra­ku – povlači paralelu Antić.