Ova stara kamena kuća pred kojom pozira dvoje ljudi, nije neka ruševina iz Domovinskoga rata ili prije njega, već povijesno zdanje iz 17. stoljeća. Predstavlja pravu graditeljsku i povijesnu baštinu. Ali i više od toga.
Snimili smo je negdje pred kraj osamdesetih godina prošloga stoljeća u Rupama, slikovitu selu u skradinskome zaleđu. Poznata je kao kuća (iako ne i rodna) narodnog junaka Vuka Mandušića u kojoj je živio sa svojom posadom, kad je u tome kraju i oko Skradina, sve do Ravnih kotara, vodio ljute bojeve protiv turskih zulumčara.
Razgledali smo unutrašnjost te kuće - utvrde gdje su nam pokazali otvore u zidinama kroz koje se moglo pobjeći čim bi se naslutilo da su u blizini osmanski napadači.
Vuk Mandušić je sa svojim borcima bio strah i trepet Turcima i protiv njih se borio sve do Šibenika. Neki izvori navode - i za sam Krešimirov grad. Poginuo je u Ravnim kotarima godine 1648., a na 350. godišnjicu njegove smrti 1998. godine, u Rupama mu je postavljeno spomen-obilježje. Njegov junački lik je za svoj Gorski vijenac "posudio" P. P. Njegoš.
Dugo je tako stajalo to kameno zdanje, baš kao neki memento prošlosti naroda toga kraja. A onda je u novije doba kuća i višekratno obnavljana. Dobila je drukčiji izgled. Nije poznato jesu li se tome protivili konzervatori.
Zadnji put smo ondje bili prije nekih sedam godina, kad je kuća već doživjela bitne promjene. Mještanin Mate Čavčić pokazao nam je jedan još sačuvani kutak gdje se nalazilo ognjište iz Vukova doba. Čavčić je dugo živio u Njemačkoj i bavio se izradom minijatura svetaca, pa se vratio u rodne Rupe i nastavio baviti istim poslom.
U Rupama i danas žive neki od Mandušića. Mi smo poznavali Marka Mandušića Bavara, jednog od potomaka legendarnoga junaka i koji nam je o njemu pričao cijele storije. Među inima i to kako je u doba Domovinskoga rata neki četnik iz okupiranih Rupa doplivao na Visovac došavši tražiti od fratara, koji su i tada bili ondje, da mu predaju sablju "njihova" junaka, koja se i danas čuva u riznici samostana.