Bilo je to davne godine pred kraj šezdesetih, kad su u Šibeniku na ispraćaju pokojnika do groblja sv. Ane, umjesto gradske limene glazbe, što je bio običaj, posmrtnu koračnicu "svirali" "Imitatori" svojim usnama!
Bio je to poznati sastav što ga je dugo godina vodio filmski i kazališni redatelj Mate Relja, i sam imitator trube. Nastupali su po Hrvatskoj i drugdje u bivšoj državi, s nezaboravnim Živojinom Skočićem Skočom, zvanim Selavi ("C'est la vie") koji je imitirao trombon i tukao bubanj. Kad bi ga ljudi susretali i pitali kako je, kako živi, uvijek bi vedro odgovarao: "Selavi - Živi se". Ostali su članovi bili Tome Relja, Matin brat, Krešo Maly, Aco Cvijetić i Pave Aras.
Četiri vokala
"Stare prijatelje" činili su Nikica Širinić i brat mu Bore, uz čestu asistenciju Ace i Pave, kad ovi nisu nastupali kao glazbari. Četiri vokala, s dvjema gitarama i mandolinom.
Sjećanje na ta vremena osvježio nam je Širinić prikazom s promocije dokumentarnog filma o "Starim prijateljima" 2013. godine i fotografijom šibenskih glazbenih imitatora, "Starih prijatelja" i simpatizera, snimljenoj 1966. na druženju u klubu DIT (Društvo inženjera i tehničara).
- Prošlo je točno 55 godina od nastanka "Imitatora", poznatih daleko izvan Šibenika, s kojima smo kao klapa dugo surađivali i nastupali - kaže Širinić. Od "Imitatora" danas su živa samo dvojica, Cvijetić i Aras. Legendarni Skoče umro je 1990. kada su se ugasili i kao skupina. I mi, "Stari prijatelji", prestali smo djelovati kao klapa od 2016. godine.
Svi smo imali svoj posao od kojeg smo živjeli, svirka i glazba bile su nam velika ljubav i hobi. Nismo bili nikakvi profesionalci. Uvažavali smo se i sa svima bili u dobrim odnosima – kazuje Nikica Širinić.
U to vrijeme gotovo da i nije bilo klapa, a kombinacija "Imitatora" i "Starih prijatelja" odlično je funkcionirala. Sami "Imitatori", zbog karaktera svog muziciranja s nemalim fizičkim naporom, nisu mogli dugo svirati u jednome nastupu. Najviše pola sata. Tada smo uskakali mi i zajedno osvajali publiku.
Njih četvorica "Prijatelja", s tri instrumenta, izvodila su pjesme i skladbe poznatih domaćih i stranih autora, popularne dalmatinske i starogradske.
Nastupali i s Mišom
A kad bi Mate Relja svojoj ekipi glazbara samo doviknuo - "broj osam", to bi označilo skladan početak neke vesele koračnice. Mnoštvo ih je slušalo s oduševljenjem. Zajedno su nastupali i s Mišom Kovačem.
Širinić je, poput nekih kolega, bio uspješan u onome vremenu i na dužnostima u velikim poduzećima i ustanovama te kao gradonačelnik Skradina. Ali najsretniji je ipak bio uz svoje glazbenike, svirku i pjesmu. U duši i dalje žive za ideal kojemu su poklonili znatan dio svojega života.
- Ne, nije to puka nostalgija "per i tempi passati", kako bi rekli Talijani - zaključuje svoju priču elokventni Nikica Širinić.
Sjećanje je to na dio života kakav se više ne događa ni mladim naraštajima. Živimo u doba epidemije, potresa, požara, poplava, i drugih nevolja. Pa ipak, usprkos svemu, žele vjerovati u vrijeme koje će donijeti više dobroga. I kad će s vedrinom duha moći reći: "Selavi"!