Tražilo se mjesto više na premijeri najnovije predstave šibenskih umirovljenika okupljenih u Dramskoj sekciji Udruge umirovljenika Krešimirova grada. Pod redateljskom palicom Pave Čale, poznatog šibenskog glumca amatera s respektabilnim stažem i voditelja dramskih radionica, šibenski su umirovljenici izveli predstavu Repatica autora Sergeja Mioča.
Prepuno gledalište u Kući umjetnosti Arsen glumačkoj je družini davalo dodatan vjetar u leđa, a aplauz i čestitke na kraju predstave najbolje su govorili koliko im se predstava svidjela. Nije publici smetala trema s kojom su se glumci borili na sceni i koja ih je pomalo držala u grču. Nije im smetao ni na trenutke zaboravljen tekst ni muk između replika ni gesta ni mimika koji uvijek i nisu bili baš ležerni i prirodni. Sve male i malo veće nedostatke zasjenio je entuzijazam glumaca, mladih s obzirom na dužinu glumačkog staža, ali iskusnih s obzirom na životne godine.
I premda su članovi ove družine svoje prve glumačke korake napravili dolaskom u Dramsku sekciju muirovljenika koja je osnovana prije dvije godine, mnogi će reći kako je gluma bila njihova tiha patnja još od mladih dana. Život ih je odveo na neke druge kolosjeke, ali ih je odlazak u mirovinu podsjetio na stare ljubavi. Umirovljenička dramska družina do sada je "izbacila" tri produkcije: Za dolare i magarca u režiji Sineve Jurković prema priči Duške Krnić te predstave A šta sad i Repatica koje redateljski potpisuje Pave Čala.
O potisnutoj ljubavi prema pozornici govori i bračni par Frane i Senka Skorić. A da bi na sceni bilo kao i u životu, Frane i Senka bračni par glume i u Repatici. Frane je u Damskoj sekciji od početka i sudeći po veselju i zadovoljstvu koje mu to donosi ni minute nije požalio.
-Nakon obveza tijekom radnog vijeka, sada sam došao u priliku da pokažem svoj hobi koji je bio zatomljen toliko godina, a to su slikarstvo i gluma. Evo, baš me veseli što smo našli ljude koji imaju istu želju kao i ja. Već dvije godine djelujemo, a ovo je naša treća predstava. Prionuli smo poslu, a iako smo amaterska družina, ponašamo se kao profesionalci. Na probe redovito dolazimo i volimo učiti. Imamo dobre mentore koji nas upućuju kako treba raditi i ovo je produkt toga rada. Nikada u životu nisam glumio, nešto je bilo u školskim danima, međutim život nas je odveo drugim putem, ali sada kada sam dobio priliku da te sitne hobije pokažem želim da Repaticu što više igramo i da bude i novih predstava – govori Frane Skorić, a njegova životna i kazališna supruga Senka Skorić otkriva kako ju je gluma toliko očara da nije željela propustiti priliku da o tome nešto nauči iz prve ruke i od Leona Lučeva koji je sa suprugom, glumicom Jelenom Graovac Lučev, vodio glumačke radionice u sklopu književnog festivala Škure tijekom njegova trajanja te u suradnji s Tvrđavom kulture preko zime.
-Ovo mi je treća predstava u kojoj glumim, ali više puta bila sam u radionici Glumac ima vremena kod Leona i Jelene Lučev. Raduje me da u ovim godinama kada čovjek posloži neke stvari u životu dobije priliku za ovako nešto. Mnoge stvari u životu smo napravili zato što smo morali, a sada je došlo vrijeme da radimo za svoju dušu i ono što želimo. Nikada se prije nisam bavila glumom, ali oduvijek volim kazalište, film, glumu i dobru muziku – kazuje Senka Skorić i otkriva kako je zapravo poziv da se pridruži umirovljenicima u glumačkoj sekciji prvo dobio njezin suprug. No, on se u početku čak i premišljao oko toga, ali je svoju suprugu rado preporučio, jer, kazao je, ona to više voli. Na kraju su oboje postali članovi družine.
-Ja sam od rujna u mirovini. Šalimo se da smo mi umirovljenička mladež. Radila sam u računovodstvu i ovo je posve suprotno od toga, ali ta mi je protuteža bila potrebna da pokažem svoju kreativnost – govori Senka i otkriva kako se pomalo i sama bavi pisanjem, a na otoku Žirju uređuje program kulturnog ljeta.
-Na kraju godine napravimo godišnjak u kojem sakupim sva događanja koja su se na Žirju održala u toj godini. Evo, sada ćemo uskoro imati mali domjenak i podijelit ćemo mještanima taj bilten – otkrila nam je Senka.
Veliku pozornost publike na premijeri Repatice izazvala je Mirjana Baica. Zamaskiranu s iscrtanim brkovima i "bafama", s kosom skrivenoj pod kapom te u kombinezonu od trliša mnogi njeni prijatelji i poznanici u publici nisu je prepoznali u liku mjesnog pijanca kojeg glumi u Repatici.
-Uvijek sam voljela glumu i kazalište. Volim imitirati i transformirati se u razne osobnosti. To mi je baš gušt. Glumila sam malo u dječjoj dobi, donekle kao djevojka, ali jednostavno to volim. Obožavam. Sve radimo kroz zabavu, ali ozbiljno shvaćamo probe i disciplinirani smo. Trudimo se dati najbolje od sebe, pa kako ispadne – govori mlada umirovljenica, možda najmlađa među članovima družine. Otkriva nam i kako nije posve zadovoljna svojom izvedbom. Trebala je, kaže, više produbiti glas, kada već glumi muškarca.
I kolikog god publika nije primjećivala greške koje su se događale na sceni, ili ih nije smatrala važnih, one nisu promakle jednom budnom paru očiju. Pave Čala sve je pažljivo pratio sa strane i kaže kako će na prvom sljedećem sastanku sa svojim glumcima "proći" kroz cijelu predstavu i sve analizirati. Ni greške se neće propustiti spomenuti. Uostalom, na njima se i uči.
-Za glumca amatera, najvažnije je biti na pozornici i igrati, igrati i igrati – kaže Čala, a priliku da se ovi glumci razigraju imat će vrlo skoro. Premijera još nije bila završila, a već su pali prijedlozi za gostovanje Repatice u Drnišu, Kninu, Zadru...
-Prije nekoliko mjeseci s njima sam napravio A šta sad. To je predstava s improvizacijama. Svatko od njih izabrao je neki lik i uz moju pomoć napravili su tekst. To je bio početak zajedničkog stvaranja i učenja ponašanja na pozornici. Sljedeći korak je bio da vidimo kakvi će glumci biti na tekst koji je netko drugi napisao, a ne oni sami. To je Repatica koja nije previše dugačak i zahtjevan tekst, e sada je meni u glavi nova predstava, recimo Kralj Ubu, odnosno takva predstava u kojoj mogu biti drugačiji od onoga što jesu – rekao je Čala priznajući kako je pred malom glumačkom družinom, u kojoj je, da otkrijemo i to, od 20-ak članova tek dvojica muškaraca, još puno izazova. Čala im sa svojim 20-godišnjim glumačkim stažom na kazališnim daskama i filmskom platnu ima što pokazati. Posljednja njegova glumačka uloga bila je u filmu Trideset konja (1988.) redatelja Mladena Jurana. Scenarij je napisao je Ivo Brešan prema istoimenom romanu Vjekoslava Kaleba, a u filmu je glumilo niz istaknutih glumaca bivše država Milena Dravić, Boris Dvornik, Sven Lasta i mnogi drugi, a uz Čalu šibenske glumačke boje branio je i Mate Gulin.
Pred Pavom Čalom i glumcima koje vodi obećavajuće je razdoblje zahvaljujući i suradnji s Tvrđavom kulture te njihovom projektu Silver koji zagovara socijalnu uključenost građana i građanki starije životne dobi.
-Predstava Repatica tek je početak te suradnje, a meni je želja napraviti bakino lutkarsko kazalište i da bake pričaju priče onako kako su ih nekada pričale svojoj djeci. Jer u pričama danas pas više nije pas koji laje i grize niti je vuk više opasan. Da je vuk pojeo Crvenkapicu ‘ko to smije više pričati. Razmišljamo kako bismo to bakino lutkarsko kazalište na duhovit način napravili i realizirali – zaključio je Čala.
U predstavi Repatica, recimo i to na kraju, uz već spomenute Senku i Franu Skorin te MIrjanu Baicu glume i Marija Milin, Amalija Telebar, Marija Papak, Branka Rajević, Ivanica Belamarić, Željko Dragutin te Duška Panjkota. Predstva ima i jednu zanimljivost. Osnažena je, naime, mladim snagama jer se za glazbu pobrinuo šibenski srednjoškolski bend Oni. Članovi benda su: Ivan Stošić, Lucija Zjačić, Cvita Vlašić i Filip Laća koji su glazbu izvodili uživo dijeleći pozornicu s glumcima umirovljenicima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....