Željko Maretić ovih dana broji pola stoljeća "trajanja" na Šubićevcu. Maretić je prošao put preko svih igračkih kategorija do trenera prve momčadi. Međutim, još uvijek je aktivan kao trener u Omladinskoj školi nogometa. Jednostavno, njemu je nogomet u krvi. Stoga je logično da aktivno prati zbivanja na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Zbog svega navedenog, logično je da smo ga ugostili u stalnoj rubrici našeg lista "Ruski rulet" u kojoj šibenske nogometne legende komentiraju događaje u Rusiji.
S Maretićem smo razgovarali dok su još bili friški dojmovi "drame u Nižnji Novgorodu", ili pobjede Hrvatske nad Danskom nakon izvođenja jedanaesteraca u osmini finala SP-a.
– Fantastično, odlično, ostvarili smo izvanredan rezultat. Hej, nije mala stvar ući među osam najboljih u svijetu. O našoj igri bi se dalo diskutirati. No, treba li uopće uvijek ići mak na konac? Bila je to tvrda, čvrsta, prava muška utakmica. Čini mi se kako su dva rana gola usmjerili utakmicu tako da oba takmaca nisu ulazila u preveliki rizik. Na koncu, u ruletu jedanaesteraca imali smo fantastičnog Subašića i malo sreće... Znate, u ovom poslu bez sreće nema velikog rezultata. Inače, tijekom cijelog turnira Hrvatska je pokazala da ima vrhunske igrače, ali isto tako i da su prava ekipa. Uvijek je ekipa izbacivala nekog pojedinca, a tako je bilo i kontra Danske. Nadam se da će tako biti i dalje – počeo je naš razgovor Željko Maretić, koji je 80-ih godina prošlog stoljeća prijateljima nogometa ostao u pamćenju kao vrstan strijelac.
Veliki pritisak
Ovaj put, mislimo na utakmicu s Danskom, pojedinac je bio vratar Subašić. Samo je jedan prije njega, Portugalac Ricardo, obranio tri jedanaesterca na SP-u...
– Siguran sam da će neki vaši kolege i za 50 godina vaditi taj podatak. Obraniti tri od pet jedanaesteraca je vrhunski doseg.
Vi ste u karijeri izveli "mali milijun" penala. Ne čini li vam se previše da se u raspucavanju promaši čak pet od deset udaraca s 11 metara?
– Ja znam samo jednog igrača koji nikada nije promašio penal – to je onaj koji nikada nije ni pucao! Šalu na stranu, veliki je to pritisak, te utakmice su silno teške, i fizički i mentalno. Evo, mi smo sedam dana pričali samo u Eriksenu, a on je prvi promašio.
Promašio je i naš kapetan Luka Modrić u produžecima. Bili ste igrač, vjerojatno možete uskočiti u njegovu kožu. Kako se osjećao u tom trenutku?
– A vjerojatno je za njega to bila propast svijeta... Inače, čini mi se da je Modrić bio energetski ispražnjen cijelu utakmicu. Dobro da je uopće "preživio". No, na koncu je imao snage i hrabrosti uzeti loptu i pogoditi jedanaesterac u raspucavanju.
Dojam je da je cijela Hrvatska igrala pod pritiskom.
– Kod nas je uvijek neki Dan D, povijesna utakmica, ili utakmica generacije... Ja nisam pobornik takvih kvalifikacija. Nogomet se igrao i prije njih, igrat će se i poslije. Opet će biti neka "vatrena" generacija koja će preskočiti i ovu. Nema dvojbe da je naša ekipa bila pod mentalnom blokadom. Veliki ulog je bio u igri i odmah se drugačije reagira. Pazite, ne igra se više nogomet ni za špice ni za kokice. Ovo Svjetsko prvenstvo je pokazalo koliko je nogomet doista najvažnija sporedna stvar na svijetu. Rekao bih da više nije ni sporedna, jer se u njemu vrti ogroman novac. Nogomet je velika grana privrede i nije lako uvijek reagirati na pravi način pod takvim pritiskom. Činjenica je da se protiv Danske nismo uspjeli igrački nametnuti na željeni način. Ali, pokazali smo da smo prava momčad s karakterom i to nas može veseliti i biti zalog za iduće utakmice. U Rusiji se već u više navrata pokazalo da naprijed ne idu ekipe koje previše ovise o vrhunskim pojedincima. Takve ekipe su već išle doma, jer nisu bile momčad. Za razliku od njih, Hrvatska ide dalje, jer je prava momčad.
Rovovska bitka
A sada Hrvate čekaju Rusi. Oni su jedno od ugodnih iznenađenja "mundijala". Jer, prije prvenstva su bili gotovo u "rasulu" a sada su u predvorju raja...
– Rusi su svakako iznenađenje. Međutim, valja uzeti u obzir činjenicu da su imali najlakšu grupu. Potom su pali na prvom težem ispitu – Urugvaju. Doduše, u tom trenutku su već bili izborili prolazak u osminu finala. U svakom slučaju, čeka nas rovovska bitka. No, ne treba bježati od podatka da nas Rusi ničim ne mogu iznenaditi. Ni stilom ni taktikom.
Znači, Hrvatska je favorit?
– Naravno! Apsolutno smo kvalitetnija momčad od Rusa. Samo je pitanje hoćemo li uspjeti preuzeti rizik i nametnuti svoj stil igre. Činjenica je da ćemo veći dio utakmice morati provesti na ruskoj polovici terena, čak u njihovoj zadnjoj trećini. I tu je ključno da imamo pravu kombinatoriku i da nađemo prolaz, što Španjolcima baš i nije uspijevalo.
Ipak, Rusi imaju nekoliko vrlo dobrih igrača.
– To je nedvojbeno. Njihov centarfor Dzyuba samo svojom pojavom iziskuje respekt. Mladi Golovin je "paklen" igrač, što se vidi i po tome da je praktički gotova stvar njegov transfer u Chelsea. Tu je i Cheryshev iz Deportiva...
Može li Rusima vjetar u leđa biti činjenica što su domaćini?
– U šali kažem da bi Putin mogao utjecati i na suca naše utakmice ako je već mogao utjecati i na izbore u SAD-u. Naravno, ne vjerujem u takav scenarij. Danas je to teško s ovoliko kamera, VAR-om i sličnom tehnikom. Pa, ne vjerujem da bi se netko od sudaca doveo u situaciju da pljuje po sebi. Međutim, ne treba dvojiti da će nas u Sočiju u subotu čekati fanatična atmosfera s ruskim navijačima na tribinama. Nadam se da ćemo se i mi čuti u gradu na obali Crnog mora. Inače, našim navijačima, koji su u Rusiji, kapa do poda za sve što rade u najvećoj zemlji svijeta.
'Pomor' favorita
Složili smo se kako je Hrvatska favorit kontra Rusije. No, na ovom SP-u događa se "pomor" favorita. Valjda se to neće dogoditi i "vatrenima" u četvrtzavršnici?
– Moram reći da je taj "pomor" favorita, kako ste ga nazvali, pomalo i očekivan. Naime, tijekom sezone je puno utakmica i glavni igrači su strašno izraubani. Zbog toga bi se trebalo nešto promijeniti oko termina Svjetskog prvenstva. Premda, ne vjerujem da će se nešto zbilja i dogoditi, jer puno više novca se vrti oko klubova nego oko reprezentacija. A već prije smo konstatirali kako je nogomet postao grana privrede. Da se vratim na temu – Hrvatska mi djeluje "nabrijanije" od nekih ekipa koje su slovile kao favoriti. I zato vjerujem da nas taj "pomor favorita" neće zahvatiti protiv Rusije.
Onda, dokle može Hrvatska?
– Mi možemo do kraja! Možemo igrati sa svakim i dobiti svakog! Naravno, pitanje je trenutka i inspiracije. Jasno, za veliki rezultat treba imati i sreće. No, naprijed idu samo gladni, a mislim da naša momčad cilja visoko! Nema to veze ni s Francuskom '98. ni bilo kakvim danima D i "povijesnim" utakmicama. Svaki dan je nama povijesna utakmica. Jednostavno, ovi igrači su svjesni kako su vrhunski pojedinci i vrhunska momčad. Zato i mogu do kraja – optimistično je završio Željko Maretić.