I četvrti put ove sezone pala je Istra! Poker pobjeda, nastavlja se tako uspješan niz Šibenčana protiv Puležana.
Četiri trice, kao 'akuža' u trešeti, kartaškoj igri koja je jako popularna u Dalmaciji, ali i u Istri. Momčad sa Šubićevca našla je svoju mušteriju u HNL-u, protiv koje su ove sezone od 9 upisali čak 4 pobjede!
U svakom od tih dvoboja Puljanima je zabijao Ivan Delić, njihov bivši centarfor, zabio je Dugoraćanin i u subotu za 0:1. Ali, svi izvjestitelji su za igrača utakmice izabrali jednog drugog šibenskog igrača.
Vratar Antonio Ðaković ponio je epitet igrača utakmice, u svom premijernom nastupu za Narančaste od prve minute. Obranio je dvadesetogodišnji Šibenčanin štošta toga, manje u prvom, ponajviše u završnici kada je dovodio domaće igrače do ludila. Na kraju utakmice igrači su mu pohrlili u zagrljaj.
- Hvala, na čestitkama. Šta da vam kažem, sretan sam kao i čitava momèad. Pobijedili smo u Puli, pokazali da nismo zaboravili igrati nogomet. Nije nam svejedno hoćemo li na kraju prvenstva biti 9., 8. ili možda 7. Pokušat ćemo do kraja uzeti još pokoji bod i ovo turbulentno proljeće ipak načiniti malo ljepšim – kazao nam je još pospanim glasom junak Drosine.
Naime, momčad je stigla u Krešimirov grad u dubokoj noći.
- Ha, sve je lakše podnijeti, pa i taj dugi put od šest sati nakon pobjede – dodaje Antonio.
Na gol je stao zamijenivši neprikosnovenog Rogića, koji je dobio malo odmora nakon sjajne sezone. A, upravo je od momka iz Vrane imao najveću podršku.
-Ma, Lovre je super čovik, i odličan golman. Dobio sam podršku od svih, ali najviše od njega. Svaka mu čast, pokazao je svojim obranama i ove sezone da ima kvalitetu, i nadam se da će to oploditi nekim unosnim transferom. Zaslužio je to – pun hvale za svog kolegu je Ðaković, koji je ponikao u školi nogometa sa Šubićevca.
Kalio se na posudbama u Zagori i Cibaliji, a sa Narančastima ima važeći ugovor do 2024.godine.
Pula nije njegov HNL debi, on se zbio u 14.kolu protiv HD u Zagrebu nakon što se Rogić ozlijedio u završnici susreta. A, branio je i u Kupu protiv Međimurja i Belupa.
No, vratimo se malo na subotnji sraz na Drosini, od prve lopte Antonio je pokazao mir, stabilnost i koncentraciju. Sve do uzbudljive završnice u kojima je skidao udarce Puljana.
- Šta mi je bilo najteže obraniti, pa onaj prodor Lisice jedan na jedan u prvom poluvremenu. Kada je gurnuo loptu pokraj mene pomislio sam gotovo je. Ali, uspio sam nekako uhvatiti tu loptu…Na kraju je bilo i zaleđe. Je, istina je, nakon te obrane dobio sam još više samopouzdanja do kraja utakmice.
Poslije gola Caceresa bilo je malo i panike.
- To je normalno, domaćin je svim silama pritisnuo, tražili su gol za 2:2. Ali, odoljeli smo svim naletima…
Imao je AÐ podršku kolega iz obrane, ali i desetak Funcuta iza njegovih leđa na tribinama.
-Svaka im čast, hvala im. Bodrili su me cijelo vrijeme. A, nije danas lako doći 300, 350 kilometara i navijati za svoj klub.
U zadnja dva kola Šibenik igra s Dinamom na Šubićevcu i s Lokomotivom u gostima. Možemo li Ðakovića očekivati i dalje na golu Narančastih?
- Pa, ne znam, možda protiv Lokomotive u zadnje kolu budem na golu. Vidjet ćemo što će odlučiti struka – kazao nam je na kraju nedjeljne ćakule junak pulskog trijumfa.
Koji je pokazao kako Šibenik barem na golu nema straha za budućnost, poglavito ako Lovre Rogić eventualno napusti narančasti brod…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....