Jača šibenski strah od ‘fenjera‘: Nema sreće kad Funcuti navijaju za Hajduk, a Torcida za Šibenik!

Vrijeme se na nezgodan način minulog vikenda poigralo sa šibenskim sportašima i prijateljima sporta. U subotu je „kraljevala“ bonaca, kad smo po nekom povoljnom vjetru trebali guštati u tradicionalnoj jedriličarskoj regati šibenskog „Vala“, koja slavi sv. Nikolu.

Dan poslije, dok smo vapili za dobrim travnjakom i podnošljivim vremenom na Šubićevcu, nogomet je morao ustuknuti pred južnim vjetrom i dosadnom kišom. No, nije samo pljusak pritiskao šibenski stadion. Gora od kišnih kapi bila je jamačno sumnja, od koje nisu mogli pobjeći uporni Funcuti, a ni ostali šibenski prijatelji nogometa. Sumnja u stvarne mogućnosti Narančastih u sudaru s momčadima iz gornjeg prvoligaškog doma. Sumnja, koja počiva na saznanju da protiv najbolje prvoligaške obrane (op.p. u 16 kola Bijeli s Kantride primili su samo pet golova) ne možeš ni slučajno proći „igrom bez igre“, koju su, ruku na srce, veći dio susreta demonstrirali Šibenčani.

Formulacija „igra bez igre“ počiva na istini da se dobar prvoligaški nogomet ne može igrati bez toliko potrebnih, kratkih i dugih pasova, te brze tranzicije. Šibenska igra bila je agresivna i odgovorna, ali u napadu nerijetko svedena na gotovo bjesomučna nabacivanja prema iskusnom i snažnom Santiniju. Bez dovoljno proigravanja i korištenja tzv. međuprostora u ugrožavanju riječke obrane.

I kako pobjeći od gotovo neizbježne konstatacije da samo volja i borbenost nisu dovoljni za pobjedu nad tako kompaktnom momčadi kao što je Rijeka!? A kad je tako, onda se nerijetko dogodi i mirakul na drugoj, suparničkoj strani, koja, također, nije umirala u ljepoti igre.

Ne pamtimo, kad je riječki Srbin Mladen Devetak (op.p. nema nikakve rodbinske veze sa simpatičnim i preminulim šibenskim svećenikom Vojkom Devetkom!) pogodio protivničku mrežu, a kamoli zablistao onakvim udarcem, na kojemu će mu, ako kojim slučajem pogledaju snimku utakmice Šibenik – Rijeka(0:1), pozavidjeti i Realovi nogometni „svemirci“ Jude Bellingham i Kilyan Mbape! I oni bi se divili Mladenovom nogometnom receptu kako normalno (za Šibenčane nesretno) odbijenu loptu iz suparničkog kaznenog prostora pretvoriti u bombetinu, koja trese prečku i prelazi gol-liniju.

Zbog svega spomenutog ne bismo se do kraja složili s izjavom trenera Šibenikom Rajka Vidovića, očito nezadovoljnog konačnim ishodom nadmetanja s prvoligaškim liderom. Točnije, podržavamo njegovo mišljenje da su Narančasti zaslužili bod, ali ne i tezu da su pružili „izuzetnu partiju“.

Nedovoljno nastojanje na pas-igri vratilo je u šibenske nogometne ćakule već šlager –temu o očekivanim i (zasad) nedočekanim pojačanjima. Od svih uobičajenih dalmatinskih izreka autor ovih redaka najviše bježi od izraza „Jesam li ti govorija!?“.

No, ne možemo pobjeći od činjenice da smo na potrebu kvalitetnih akvizicija, o čemu se minulih dana više nego otvoreno izjasnio i šibenski veteran Meša Alispahić, upozoravali još u doba, kad je na Šubićevcu „kraljevalo“ zadovoljstvo zbog devet startnih bodova. Poslije prve četiri utakmice, od kojih su Narančasti čak triput gostovali, a kad ih je, to je sada i slijepcima jasno kao dan, nemalo pomazila sreća.

S gornjeg kata klupskog doma stizale su, međutim, kao šuškalice i lizalice maloj djeci, očito, lažna obećanja u stilu „uskoro stižu dva iskusna pojačanja“. Umjesto kvalitetnih akvizicija šibenski se roster popunio, blago rečeno, podkapacitiranim i amortiziranim nogometašima. Igračima, koji jamačno nisu usrećili ni novog trenera Rajka Vidovića.

Uz napomenu da neke od njih u predstojećem prijelaznom roku ne možeš nikome darovati, a kamoli prodati! Suprotno porukama, koje su stizale od struke i vlasnika kluba „kako je na djelu projekt s razvojnim igračima, koji će sutra nositi momčad, pa i u budućnosti napuniti klupsku blagajnu“.

Nemamo ništa protiv pristiglog Dalmatinca Ante Milića, kao zamjene za nekad pouzdanog „tehnika“ Jose Maleša. Pogotovu, ako to znači i skautiranje u dalmatinsko-hercegovačkoj bazi, ali… On je još jedno od pojačanja, koja su ove godine na Šubićevac stizala za potrebe gornjeg kata (čitaj: klupskog menadžmenta), ali ne i za donji kat, koji od povratka u društvo najboljih vapi za kvalitetnim prvotimcima. Ne, ne pretjerujemo, kad tvrdimo da su akvizicije potrebne u svim igračkim linijama, osim na vratima, gdje „ordinira“ kapetan Antonio Đaković.

Nova informacija (ili dezinformacija!?) govori „kako su već spremna tri provjerena pojačanja u zimskom prijelaznom roku“. A što nam, kao i ostalim prijateljima kluba, preostaje nego da vjerujemo takvoj mogućnosti!? Istodobno, sa zanimanjem primamo informacije iz nogometnih kuloara da se nemalo trese šibenska nogometna kuća. Manje zbog ne baš zavidne situacije na ljestvici, a puno više radi žestoke klanovske borbe oko toga tko će doći, a tko napustiti vlasničku strukturu HNK Šibenik. To je, dakako, dodatni povod za prelamanje stare dvojbe „puknuti ili reći“!?

Zapravo, jedva čekamo da se ostvari pomalo sramežljivo najavljena čistka u rosteru prve momčadi. Zašto bi, uostalom, ispodprosječni igrači, dovedeni sa strane, krali minute za igru Lovri Kulušiću i Ivanu Laći ili, pak, sutra Anti Grbelji, vezistu juniorske momčadi, kojega mnogi smatraju „zanimljivim igračkim materijalom“.

Minulog vikenda ni ostali prvoligaški rezultati, ako izuzmemo posrtanje (3:0) Lokomotive u Osijeku, nisu išli na ruku Šibenčanima.

Pogotovo nesretni poraz Hajduka u Gorici, kad se sreća nasmiješila domaćem treneru Mariju Careviću na gotovo istovjetan način kao u prvim kolima, dok je kormilario šibenskim nogometnim brodom. Očito, nema sreće kad Funcuti „prisilno“, zbog straha od Gorice, navijaju za Hajduk, a Torcida jednako „prisilno“ za Narančaste, koji su (propuštenim) remijem s Rijekom mogli pomoći Bijelima da zadrže prvo mjesto!

Zbog svega spomenutog nije baš lako ni manirom legendarnog pisca fantastičnih romana, Francuza Julesa Vernea pronaći prave riječi ohrabrenja nogometašima Šibenika pred važno gostovanje u Puli, koja, također, strahuje da će prezimiti s prvoligaškim „fenjerom“.

Kao svojevrsna injekcija samopouzdanja može poslužiti, primjerice, usporedba s prvom utakmicom Puljana i Šibenčana na Šubićevcu, kad su gosti pokazali malo ili gotovo ništa. Međutim, Narančasti ni s igračem više (op.p. brojčana premoć je trajala gotovo 50 minuta) nisu onomad uzeli bodove, koji su im bili ponuđeni kao na pladnju, a koji bi u aktualnoj borbi za prvoligaški ostanak imali dvostruko značenje.

Ili je, pak, bolje da šibenski nogometaši barem nekoliko puta pomno pogledaju snimku nedavne utakmice Šibenik – Gorica (1:0), u kojoj su Narančasti zaslužili i višu pobjedu, temeljenu na kombinatornoj igri i tranziciji!? Nije vrag da to ne mogu ponoviti u Puli, u kojoj, među inim, vlada i nemir, zbog pritiska španjolskih vlasnika da talijanskog trenera Paola Tramezzanija zamjene svojim španjolskim stručnjakom (čitaj: bivšim trenerom Garciom)!?