Pučko otvoreno učilište u Vodicama bilo je ovih dana organizator dvaju zanimljivih predavanja. Osim što je u Kulturnom centru Vodice ugostilo dr.sc. Irenu Radić Rossi, docenticu na Sveučilištu u Zadru koja je brojnu publiku uvela u svijet podvodne arheologije usredotočivši se na nedavna istraživanja kraj otoka Žirja, zadnjih sedam godina svog rada na Velikoj Mrdakovici u zanimljivom je izlaganju predstavio Toni Brajković, viši kustos antičke zbirke Muzeja grada Šibenika. Liburnsko-starorimski lokalitet kojega u arheološkim krugovima još nazivaju i Hrvatska Mikena, ponajprije zbog otkrića megalitskih ostataka na samom tjemenu uzvisine ponad Zatona i Vodica doživio je i svoju turističku valorizaciju, istaknula je Gordana Birin, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Vodice, u toj prilici uvodničarka u predavanje,.
Po Brajkovićevim riječima, pak, iznimni arheološki lokalitet koji je kao naselje, sudeći po nalazima, živio od 7. stoljeća prije Krista pa do otprilike 2. stoljeća poslije valja nastaviti istraživati kroz nove arheološke kampanje. Jedino sustavnim radom, uvjeren je, moći će se ponovno oživjeti bilo antičkog grada koji je od postanka živio u skladu sa svojim vremenom, prateći njegove mijene i prilagođavajući mu se.
– Prvotno sam smatrao da se naselje prostire na površini od nekih 8,5 tisuća četvornih metara, no na osnovu istraženog dijela i zračnih snimki, pronalaska starijeg vijenca bedema od kiklopskog, megalitskog kamena, sve uvjereniji sam da je naselje zauzimalo 1,5 hektar. Pronašli smo i jedan prapovijesni, kolni put koji se koristio u rimskom razdoblju. Oko njega i uz njega je brdo prapovijesne keramike, nakupine ostataka tegula, amfora i drugih predmeta i kada bi se pokupio samo taj površinski materijal i znanstveno obradio imali bi jedan respektabilan i vjerodostojan rad o životu kakav je davno bio na tom prostoru. Osim toga, nekropola koja sadrži 130 grobova, od kojih je otprilike 110 rimskih, u brojčanom je i vremenskom nesrazmjeru sa otkrivenim prapovijesnim grobovima kojih je svega petnaest.
Ako znamo da naselje traje od 7. stoljeća prije Krista, nameće se zaključak da smo istraživanjem samo "zagrebali" periferiju nekropole. "Uhvatili" samo onaj rimski dio, a periferija je ostala ta koja je neistražena i koja se mora proširiti. Vjerojatno u pravcu današnjega naselja postoje i ti stariji prapovijesni grobovi koji su možda čak i vidljivi u prostoru – kazao je Brajković te dodao kako se svakim danom na Velikoj Mrdakovici otkrivaju neki novi detalji i pridodaju bogatom arheološkom materijalu dio kojega je na predavanju i predstavio.
Između ostaloga pokazao je snimke građe koja upućuje na to da su drevni žitelji Velike Mrdakovice koja se nalazi na dominantnom geostrateškom položaju trgovali i uvozili materijal iz grčkih kolonija na istočnoj obali Jadrana, iz rimskih proizvodnih centara u srednjoj i sjevernoj Italiji, a pronađeni su i nalazi ostataka proizvoda iz južnogalskih, kao i sirijsko-palestinskih radionica.
– Na akropolskom gornjem dijelu očekujemo najbolju arhitekturu. Upravo tu bi se trebali naći hram ili hramovi, prostorije javne uprave...Na pojedinim područjima smo pronašli veliku koncentraciju određenih materijala, a kako arheologija nije egzaktna znanost poput, primjerice, matematike onda se i otvara prostor pretpostavkama po kojima su u jednom dijelu naselja živjeli obrtnici koji su se bavili tkanjem, oružarstvom, lončarstvom Lokalitet će, bez sumnje, donijeti brojna iznenađenja – rezimirao je viši kustos za antičku arheologiju Muzeja grada Šibenika.
Na ruti kulturnog turizma
Velika Mrdakovica je odredište sve brojnijih posjetitelja, osobito u ljetnim mjesecima kada se na lokalitetu organiziraju "Bakanalije", manifestacija kojoj je cilj produljenje turističke sezone i predstavljanje bogate povijesne baštine vodičkoga kraja. Na vrijednom antičkom lokalitetu sa statusom spomenika kulture uređen je arheološki park, a kreirana je i ruta kulturnog turizma koja, uz Veliku Mrdakovicu, uključuje i druge vrijedne lokalitete na području Šibensko-kninske županije. Čak 85 posto od ukupno 270 tisuća eura uloženih za tu namjenu, osigurano je iz sredstava EU kroz projekt HERA (Sustainable tourism of Adriatic HERitage), a ostatak je izvojila Županija.