StoryEditorOCM
ZabavaNevjerojatne teze

Je li ovo najluđa teorija zavjere dosad? Dijeli se video koji navodno demantira postojanje dinosaura: ‘Djecu o njima uče preko crtanih filmova...‘

Piše dv
26. travnja 2022. - 23:46

Čitavo polje paleontologije vezano za dinosaura je prevara, tvrdi se u videu koji je pronašao publiku i na našem govornom području. Tvrdnje iznesene u spornom videu za Faktograf je opovrgnula novinarka Ana Benačić. Njezin tekst prenosimo u nastavku.

Radi se, naime, o dijelu filma "Dinosauri nikada nisu postojali" iz 2016. godine filmaša Erica Dubaya.

Isti autor u drugim filmovima tvrdi da je Zemlja ravna ploča, a poznat je i po tezi da je nacistički zločinac Adolf Hitler bio umjetnik te ljubitelj životinja i svog naroda, koji je samo želio mir, prenosi Slobodna Dalmacija.

Originalni film traje pola sata i počinje džinglom u kojemu se tvrdi kako se vodi rat protiv “religije, djece i tradicije”, a prva scena odmah ima nekoliko netočnosti:

"Dinosauriu je originalno definirao sir Richard Owen iz Kraljevskog društva zadužen za odjel prirodne povijesti Britanskog muzeja 1842. godine. Drugim riječima, postojanje dinosaura prvi puta je, spekulativno, pretpostavio čelnik muzeja slučajno baš sredinom 19. stoljeća – usred fame evolucionizma – prije nego što je ijedan fosil dinosaura ikada otkriven", navodi se.

Što se dogodilo nakon oblikovanja imena dinosaur

Owen je, za početak, predložio ime “dinosauria” (iz grčkog, velik i zastrašujući reptil) 1941. godine. Čelnikom Britanskog muzeja za prirodnu povijest postaje tek 15 godina kasnije – 1856. godine. No insinuacija da je Owen plivao darvinističkom strujom, smiješna je iz više razloga. Sukob između Charlesa Darwina i Richarda Owena na neki je način trajao do 21. stoljeća. Njihovi sljedbenici su posthumno nastavili rat smjenama statua Darwina i Owena na najistaknutijem mjestu u Britanskom muzeju, a Darwin je svojevremeno izjavio: “Bolno je biti omražen u mjeri koliko mene mrzi Owen”.

Ovako su, naime, Owenovi suvremenici tumačili njegov ukupan doprinos znanosti: “Owenov veliki zaključak, tako esencijalan za znanost i naše znanje o kreaciji bio je da sva ta stvorenja [fosilni reptili]… nisu bili gradacija ili prijelaz iz jedne forme u drugu, već su bili različiti primjeri Stvoriteljske Sile, živi dokazi božanske volje, i djela božanske ruke, koja nas uvijek nadgleda i upravlja postojanjem našega svijeta”.

image
Nicolas Economou/AFP

To se u mnogome razlikuje od teorije evolucije prirodnom selekcijom, koja je razmatrana i na drugim adresama, ali je prvi put formulirana u knjizi Charlesa Darwina “O podrijetlu vrsta” objavljenoj 1859. godine, dakle 17 godina nakon nastanka kovanice “dinosaur”. Sam Owen nije javno napadao Darwina, ali mu se pripisuje anonimna recenzija u kojoj je Porijeklo vrsta nazvao “zloupotrebom znanosti”. Zabilježeni su i njegovi žestoki okršaji s djedom kultnog pisca Aldousa Huxleya, Darwinovim sljedbenikom, Thomasom Henryjem Huxleyjem, kojega su zvali i “Darwinov buldog”.

Što se dogodilo prije oblikovanja imena dinosaur

No, kudikamo je veća laž da prije kovanice “dinosaur” nije bilo fosila dinosaura. Bilo ih je puno, a pretpostavlja se da su inspirirali i brojne legende o zmajevima i drugim krupnim, mitološkim bićima kroz povijest diljem svijeta, pa i u Americi prije dolaska Europljana.

Znanje se akumuliralo postupno, ne samo o golemim kostima, već i o položaju kontinenata. O tome kako su fosili završili na visokim planinama intenzivno je razmišljao i renesansni čovjek Leonardo da Vinci, koji se nije slagao s biblijskom teorijom o Velikom potopu.

Jedna legenda kaže i da je poznata britanska brojalica za vježbanje izgovora, She Sells Sea Shells By The Sea Shore, inspirirana životom prve poznate paleontologinje Mary Anning. Ona je još kao djevojčica pronalazila fascinantne fosile, a prije nastanka kovanice “dinosaur” pronašla je vrlo vrijedne primjerke krilatih i morskih dinosaura: ihtiosaura, plesiosaura te pterosaura.

Rad Mary Anning nadahnuo je njenog kolegu i prijatelja iz djetinjstva da temeljem otkrića fosila golemih morskih i letećih bića iz prošlosti još 1830. godine napravi litografiju Duria Antiquior. Prikaz života dinosaura u blizini Jurske obale, koja je danas zbog mnoštva otkrivenih fosila pod zaštitom UNESCO-a, nastala je desetak godina prije Owenova imenovanja dinosaura.

Glavne teze

Na Facebooku se trenutno dijeli upola kraća verzija Dubayevog filma u koju je svejedno stao niz besmislica. No, ovo su glavne teze:

1. Kompletan kostur dinosauru nikad nije pronađen.

2. Nijedan nezavisni istraživač nije vidio pravu lubanju dinosaura.

3. Paleontološki znanstveni pristup je izgrađen na hipotezama, a predstavlja se kao prirodna znanost s objektivnim pristupom.

4. Djecu uče o postojanju dinosaura preko crtanih filmova, a ne kroz ispitivanje kostiju u školi.

5. Samo ljudi s posebnim interesom u paleontološkom polju uspijevaju pronaći kosti dinosaurusa.

Neke od ovih stvari su točne. Djeca obično ne ispituju kosti dinosaura u školama i muzejima, jer su takve kosti rijetke i njihovo je prikupljanje zahtjevno i skupo. Paleontologija nije jedina znanost koja novim spoznajama pobija stare pretpostavke – sve znanosti su takve. Zato se više od jednog stoljeća raspravlja o tome je li brontosaur zapravo apatosaur ili je rod za sebe.

Znanstvenici su, pogotovo ranije, morali puno toga pretpostavljati. Naravno da nikada neće pouzdano izvagati niti jednog dinosaura i reći koliko je zaista težio, budući da su njihova meka tkiva probavljena vremenom. Isto tako, njihov izgled i boja kože se mogu samo zamisliti.

Prevare

No, nije točno da nijedan nezavisni istraživač nikada nije vidio pravu lubanju dinosaura ili da samo paleontolozi pronalaze kosti. To bi trebao znati i Dubay, budući da navodi primjer falsifikata, Archaeoraptora liaoningensisa. On je smatran vezom između ptica i dinosaura, o čemu je National Geographic objavio članak u studenom 1999. Nakon CT-a pronađenih kostiju, članak je povučen.

"CT je otkrio neprirodne koštane veze. Časopis National Geographic je morao kasnije da prizna, kada su ih pritisnuli, da je (ovaj) fosil napravio čovjek."

Upravo je priča o nepostojećem Achaeoraptoru potekla od kineskih seljaka koji su pronašli kosti, a onda ih prodali američkim paleontolozima kao novu vrstu. Radilo se zapravo o kombinaciji kostura dvije različite otprije poznate vrste. Događale su se i druge podvale, poput one kombinacije kostiju predstavljenih kao ihtiosaur, još iz viktorijanskog doba.

Ratovi kostiju

Dubay u svome videu, dakako, nije uspio dokazati nepostojanje dinosaura, već je samo povijesne podatke pomiješao s netočnim tvrdnjama i prepričao ih dramatičnim tonom glasa. Dubay tvrdi da “ni jedna kost dinosaura nije otkrivena u Sjevernoj Americi prije 1854. godine”, a onda su započeli “ratovi kostiju”, odnosno potraga za najzanimljivijim primjercima.

image
Jimmy Beunardeau/AFP

Povijest, kao što Dubay navodi, doista bilježi “Ratove kostiju”, nemilosrdno suparništvo između Othniela Charlesa Marsha i Edwarda Drinkera Copea na američkom tlu, tek nakon što je skovan naziv “dinosaur”. Međutim, nije se radilo o inherentnoj prevari, već upravo o natjecanju u potrazi za najzanimljivijim primjeracima na tada još neistraženom američkom tlu.

To ne znači ni da su kosti koje su pronalazili ovi suprotstavljeni istraživači bili falsifikati. Događalo se da su davali nova imena dinosaurima pa se ispostavljalo da su te vrste već otkrivene. Otkriće već pronađene vrste i imenovanje drugim imenom u zoologiji se naziva mlađim sinonimom (junior synonym).

Kompletan skelet

Kosti organizama koji su živjeli prije 65 i više milijuna godina nisu u savršenom stanju pa čak ni nakon petrifikacije. Proces okamenjivanja, odnosno pretvaranja organskih tvari u anorgansku, još je u 11. stoljeću opisao veliki perzijski um, enciklopedist, liječnik i umjetnik Ibn Sina ili Avicena. Promatrajući upravo fosile, u Knjizi iscjeljenja (Kitāb al-šifā’) naveo je da su ove okamine nastale prirodnim procesom pretvaranja nekoć živućih životinja i biljaka u minerale.

Ti fosili su krhki, a što su kosti manje, manje su i šanse da ih tijekom milijuna godina neće izbrisati erozija, lešinari, visoke temperature, tlak ili drugi okolišni pritisci.

“Fosili su fragilni. Potrebni su tjedni da bismo izvukli samo jednu kost”, kaže objašnjava paleontolog Trevor Valle u podcastu kod Joea Rogana, komentirajući Dubayev film. Pronađena kost mora se nježno zalijepiti i umotati u više slojeva, a onda polagano spustiti s planine ili odvesti avionom s lokacije na kojoj je pronađena da bi završila na finoj obradi u muzeju. Ako kihnete, navodi Valle, možete se raspasti, jer radite na materijalu koji je star 65 i više milijuna godina.

image
Nicolas Economou/AFP

Ali to opet ne znači da je Dubay u pravu kada obrazlaže svoju tezu da nije točno da skeleti dinosaura u muzejima sadrže prave kosti, iako većina ljudi u to vjeruje. Evo kako on to prezentira:

"Na mjestu iskopavanja je pronađena zubna kost. I od ove se zubne kosti nagađa izgled ostatka kostiju. Uopće se ne šalimo..."

Nije točno da se temeljem jednoga zuba radi rekonstrukcija čitavog skeleta.

“Mnogi dinosauri u muzejima su ono što nazivamo konglomeratima. Ako se radi o Triceratopsu, lubanja je stvarna i možda prednji dio životinje – dio rebara, kralježnice i možda pelvis. Ali, za ostatak ćemo morati koristiti odljeve drugih Tricerotopsa koje su paleontolozi pronalazili, iz drugih muzeja. Odljev ne znači da je to prevara, nego da se radi o replici postojeće kosti koja je izlivena u kalup, ispunjena masom i obojena u pravu boju. To je preslika kosti koju smo pronašli i ona postoji, nije nešto što smo izmislili.”, pojašnjava paleontolog Valle.

Sue

Dubay nadalje prisnažuje na temu rekonstrukcije skeleta:

"Ni jedan kompletni skelet Tiranosaura Rexa do danas nije pronađen. Svi su rekonstrukcije."

‘Sue’ je najcjelovitiji kostur Tyrannosaurus rexa otkriven do danas, s 250 od ukupno 380 kostiju T. rexa. Kada se gleda po volumenu kosti, ona je 90 posto cjelovita, što znači da su mnoge kosti koje nedostaju malene, poput onih u prstima i u repu.

‘Horridus‘ je, primjerice, jedan od najcjelovitijih fosila Triceratopsa ikad pronađenih. Čak 85 posto njegovog kostura “preživjelo” je okolišne pritiske tijekom 67 milijuna godina.

Više o konglomeratima možete pogledati na ovom linku. Oni nisu dokaz nepostojanja dinosaura, već naprotiv. Dinosauri su za sobom ostavili dovoljno fosiliziranih kostiju, zuba, jaja, otisaka stopala, tragova zuba pa čak i balege iz koje čak možemo rekonstruirati i neke njihove navike, piše Faktograf.

Sporni video možete pogledati ovdje:

08. studeni 2024 05:31