4. 8. 1955. prije 54 godine
Zrele su, dušo moja
Dvadesetdevetog lipnja građanin V.R. ušao je u jednu radnju s voćem i povrćem, u kojoj, kako nam on piše, potrošače uvijek dočekaju lijepim riječima, kao na primjer: “Izvol’te, šjor, što želite, dušo“, i tome slično.
Kada je on rečenog dana ušao u radnju, upitao je:
- Imate li dobrih, zrelih dinja?
- Imamo, dušo moja, da nisu zrele, ne bi ih mi ni prodavali – odgovori ljubazna prodavačica.
Međutim, kada je V.R. došao kući, razrezao dinju, vidio je da njena zrelost sasvim odudara od slatkih riječi prodavačice; dinja je, naime, bila sasvim zelena i kao takva nije mogla biti servirana bolesniku za kojeg je bila kupljena.
I onda su ljudi po Splitu naučili kucat i stiskat po dinji.