stdClass Object
(
[id] => 621839
[title] => Matea Dominiković nam priča o Bandićevom seksističkom ispadu i manipulaciji koja je uslijedila te otkriva svoje brojne strasti, uključujući jednu zbog koje joj je otac vikao: Sunce ti žarko, čut ćeš me kad dođeš!
[alias] => matea-dominikovic-nam-prica-o-bandicevom-seksistickom-ispadu-i-manipulaciji-koja-je-uslijedila-te-otkriva-svoje-brojne-strasti-ukljucujuci-jednu-zbog-koje-joj-je-otac-vikao-sunce-ti-zarko-cut-ces-me-kad-dodes
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Možda je baš na njoj pukla tikva između novinara i zagrebačkog gradonačelnika?! Matea Dominiković, reporterka N1 televizije, prošli je tjedan, naime, bila posljednja u nizu koleg(ic)a na udaru Milana Bandića kad je umjesto odgovora na pitanje dobila:
“Opet vi! Vi opet. Vi pilate. Da vi znate kako vi mene rajcate. Kako vi mene veselite, kako vi mene zabavljate. To je strašno.”
Kako je zapravo strašno to što je Bandić zbilja prevršio svaku mjeru, ovog puta je, osim Hrvatskog novinarskog društva, reagiralo i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova.
Gradonačelnik joj se morao ispričati, no učinio je i to u svom stilu rekavši, među ostalim, nešto kao “svima onima koji su to izvukli iz konteksta i tumače na svoj način – što se babi htilo, to se babi snilo, ispričavam se”.
- Stvarna i iskrena isprika gradonačelnika kao i odgovori na pitanja su, čini se za sada, izostali. Više mi je to djelovalo kao neki ciničan odgovor koji mu služi da se izbjegne suočiti s realnošću - u ovom slučaju s odgovaranjem na konkretna pitanja vezano uz odluke koje je on sam politički iznjedrio.
Isprika bez stvarne namjere i promjene stava je samo manipulacija – kaže nam 28-godišnja Matea, koja je svojim pitanjima u već nekoliko situacija dobrano isprovocirala sugovornike.
Sjetimo se samo ministra Kujundžića, koji joj je na pitanje je li primjereno moliti ispred bolnica odgovorio: "I vi malo molite".
Inače, u razgovoru koji smo vodili neposredno nakon incidenta s Bandićem, Matea odaje dojam vrlo susretljive i uključive mlade osobe.
Ispričala nam je ponešto o sebi izvan posla, o želji za otkrivanjem novih područja i tema, o svom mjestu Otrić-Seocu nedaleko Metkovića, gdje smo je i zatekli na zasluženom godišnjem odmoru.
Čemu biste najviše pripisali Bandićev seksizam? Bahatosti ili, jednostavno, primitivizmu i lošem odgoju? Zanimljivo je da nervozu teže skriva kad su novinarke u pitanju. Osobno bih znala to objasniti, ali kako biste vi to protumačili?
- Istina je da ovo nije bio prvi takav slučaj i da se nekoliko kolegica našlo u sličnoj situaciji kada im se gradonačelnik Bandić vulgarno obraćao. Gospodina Bandića sam na konferenciji za medije taj dan priupitala svega nekoliko aktualnih pitanja, poput usvajanja novog GUP-a, Memoranduma o razumijevanju za Zagreb na Savi koji je potpisao s investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata te o diplomatskim odnosima Srbije i Hrvatske, što su sve teme koje su i kolege iz drugih redakcija taj dan pratili, a interesira i širu javnost.
Zašto se odlučio na seksističke komentare umjesto na davanje konkretnih odgovora, morate pitati gradonačelnika, ne ulazim ni u čiji kućni odgoj. Dojam je da je spreman ići dosta daleko kako bi izbjegao dati egzaktne odgovore, a posebice kada mu se postavljaju pitanja o različitim poslovanjima i pojedinim sumnjivim odlukama Grada Zagreba.
No, ja nisam tamo došla da bih se politički nadmetala ili nadmudrivala s njime, došla sam po odgovore na pitanja koja zanimaju i javnost. To je moj posao i primarni interes.
Jesu li Povjerenstvo za ravnopravnost spolova i HND trebali odavno oštro reagirati, i to ne samo kad je Bandić u pitanju?
- Povjerenstvo za ravnopravnost spolova, usprkos tome što ga čine članovi različitih političkih stranaka, od kojih neke i podupiru Bandića u Gradskoj skupštini, većinski je izglasalo zaključak i zatražilo gradonačelnika za ispriku.
Nadam se da ovakvo reagiranje gradskog Povjerenstva, kao i reakcije HND-a i pravobraniteljice, neće biti tek upozorenje, nego i svojevrsna misao vodilja političarima i osobama na javnim dužnostima kada nastupaju da u izričaju ne koriste uvrede, seksizam ili spolnu diskriminaciju.
Mislite li da će kolege pristati na bojkot gradonačelnikovih presica, kako ih poziva krovna novinarska organizacija? Što je o tom pitanju dogovoreno u redakciji N1 televizije?
- Cijenim solidarnost redakcije N1, ostalih medija i brojnih drugih kolega novinara koji su se usprotivili i osudili ovakvo ponašanje. Najmanje tu mislim pritom na sebe osobno i svoje osjećaje, već je najvažnije da se adekvatnom reakcijom kao društvo suprotstavimo neprihvatljivom ponašanju.
I to posebno onih koji bi trebali biti najodgovorniji među nama u društvu jer oni najviše ostavljaju primjer drugima. Svaki političar bi se trebao zapitati kada izgovara novinarkama takve riječi kako to iščitavaju djeca i mladi koji gledaju TV ili čitaju portale.
Ne bih ulazila u temu bojkota na koje poziva HND, to je pitanje na koje će svaka pojedina medijska kuća ili redakcija za sebe odgovoriti. Činjenica je da je puno ljudi reagiralo, što iz politike, civilnog sektora ili medija, a najvažnije je da se reakcijom potakne na promjenu i da se spriječi da sutra druge kolegice novinarke od gradonačelnika ili nekog drugog budu izložene seksističkim ili omalovažavajućim riječima.
HND je pokrenuo svojevrsnu kampanju, napravili su i bedževe s natpisom "samo odgovorite na pitanje."
Jeste li ikada do sada osobno trpjeli spolnu diskriminaciju? Koje prepreke su pred ženama u Hrvatskoj u dostizanju izjednačenosti s muškarcima na svim poljima?
- Danas vidimo sve više žena na određenim položajima, no postoji prostor za još puno pomaka da ostvarimo stvarnu ravnopravnost žena i muškaraca u našem društvu. Primjerice, radni uvjeti, jednake plaće, ali i prostor za napredak. Naravno da svako uvredljivo ponašanje, nasilje ili drugi oblici minoriziranja utječu na to da se žene ne osjećaju jednako vrijednima u društvu.
S druge pak strane, kao žena se ne osjećam ništa manje vrijednom i nemam potrebu isticati svoja ženska prava. Mnogo toga je u stavu, ja svoja prava živim.
Vi ste nedavno anketirali djevojku koja se Bandiću preporučila za posao, što je postalo viralni hit. Jesu li vas komentari djevojke rastužili s obzirom da ste razgovarali s njom u povodu Međunarodnog dana mladih?
- Radila sam prilog za Dnevnik N1 u povodu Međunarodnog dana mladih i malo mi je žao što su u drugom planu ostale izjave nekoliko mladih ljudi različitih profila koji su dali zanimljive odgovore o ulozi mladih u današnjoj Hrvatskoj. Najveći interes na društvenim mrežama i po drugim medijima izazvao je upravo razgovor s djevojkom koji spominjete.
Ona je iz svoje perspektive sasvim iskreno iznijela određene izazove s kojima se naše društvo danas suočava, čak i je sama izdvojila problem korupcije u društvu, no zaključak da bi se a priori htjela zaposliti kod gradonačelnika, tj. u državnoj firmi, govori o tome da, kao i nemali broj drugih, razmišlja kako odabrati ''prečac'' i lakši put do zaposlenja i rješavanja karijernog odabira. Ona je, za razliku od njih, to u kameru i priznala. Dok će mnogi moralizirati, a misliti isto.
Je li ta djevojka pravi pokazatelj razmišljanja mladih ili ipak ima nade za nas?
- Kao što sam i rekla, iznimno je važno da oni koji nose odgovornost u ovoj državi budu svjesni da svakim svojim potezom i manirima ostavljaju obrazac ponašanja za buduće generacije. U Hrvatskoj je i dalje raširena pojava dijeljenja poslova preko veze i pogodavanja, pa to ostavlja tragove i na razmišljanja mladih o tome kako napredovati u karijeri.
A upravo su ti ''prečaci'' ili tzv. uhljebljivanja i razna namještanja ono što dugoročno ubija naše društvo i tjera mnoge izvan zemlje. No s druge strane, što više radim ovaj posao, sve više susrećem niz primjera ljudi koji su se svojim trudom, radom i znanjem i samostalno izborili za nešto i uspješno žive i djeluju u Hrvatskoj.
Tako da nade svakako ima i ne treba tonuti u pesimizam, nego stvari odlučno mijenjati. I sama sam došla u Zagreb na studij s 18 godina iz male sredine, što čovjeka natjera da se brzo osamostali. Nije uvijek lako, treba platiti stan, režije i hranu, ali do danas živim od svog rada i plaće i taj osjećaj samostalnosti ne bih nikad mijenjala ni za što.
Osobno smatram da se sve nauči putem, a ne bi vrijedilo da na životnom putu nije bilo nekih stranputica, žbunja, koprive i skretanja, bez toga ja danas ne bih bila ja.
Kad ste se vi zainteresirali za novinarstvo, i to političko?
- Za vrijeme srednje škole zanimalo me puno toga, voljela sam i volim glazbu, pjevanje, a čak me u jednom razdoblju zanimala arheologija i istraživanje povijesti i htjela sam ići i u tom smjeru. Kad sam bila 12-godišnjakinja, s prijateljicom sam krenula istraživati jedno brdo iznad našeg sela gdje su ostaci starih nastambi naših predaka.
Zanimalo me što tamo ima i ima li nečeg skrivenog... No dio terena je toliko neprohodan da smo zapele i nismo mogle ni naprijed ni nazad. Ljudi su nas spašavali, otac mi je, sjećam se, vikao: "Sunce ti žarko, čut ćeš me kad dođeš doma". Inače sam kao klinka bila pomalo buntovna, nisam priznavala autoritete, majka bi mi znala reći: "Matea, ti si sve osim jednostavna".
Na kraju me očito taj istraživački poriv doveo do toga da mikrofon umjesto za pjevanje koristim za novinarski rad. Tu je proradio i moj dalmatinski "dišpet" za rješavanjem problema i otvorenih pitanja i pronalaska odgovora i odgovornih. Kao novinarka sam pratila i životne i sportske dnevne teme, i brojne krizne situacije, prirodne katastrofe, što itekako proširi vidike.
Od ove godine intenzivno se bavim političkim temama, pratim sjednice Vlade i redovito s terena izvještavam o brojnim aktualnim dnevnim događanjima. Intervjui s ministrima ili zastupnicima, izjave političara, trzavice na relaciji oporba - Vlada, stanje u zdravstvenom sustavu, afere, europski i predsjednički izbori... To otvara jednu drugu dimenziju u kojoj u svakom trenutku morate biti maksimalno informirani da biste mogli kvalitetno izvještavati.
U današnjem svijetu modernih komunikacija, gdje se sve odvija momentalno i gdje vijesti dolaze i odlaze, nastaju i nestaju unutar nekoliko minuta ili sati, sve važnije postaje biti najbrži u dolasku do pouzdane informacije. No ekskluziva ne bi trebala prednjačiti nad kvalitetom.
Kako ste se odlučili baš za N1 televiziju?
- Još kao studentica počela sam raditi na RTL televiziji, gdje sam dobila priliku u zaista ranoj fazi ići na teren i raditi najaktualnije teme i događanja. To iskustvo me dosta ohrabrilo i omogućilo mi shvatiti što novinarstvo znači u stvarnosti, a ne samo u knjigama.
Onda je došao poziv N1 Televizije, gdje sam otvorila novo poglavlje novinarske karijere. Raditi za takav news program koji se emitira 24 sata dnevno te je na domaćoj medijskoj sceni sve gledaniji, citiraniji i relevantniji kao izvor informacije je velik izazov, ali i iskustvo. Zato se veselim novim izazovima.
Kakva je radna atmosfera na N1 televiziji? Družite li se s kolegama i u privatno vrijeme?
- Izvrsna! Zaista, kao što ste i spomenuli u pitanju, radna atmosfera najbolje opisuje svakodnevno stanje u redakciji N1 TV jer svi novinari, reporteri i urednici, kao i naš direktor programa Tihomir Ladišić, rade neprestano i neumorno po cijele dane, s obzirom da vijesti, što redovnih, što izvanrednih, nikad ne manjka.
Navečer kad dođete doma već morate proučavati teme za sutradan, a to je uvijek izazov s obzirom da gotovo svakodnevno radimo različite teme, od lokalnog do nacionalnog značaja. S kolegama redovito nakon posla odem u obližnji kafić na piće, gdje u malo opuštenijem izdanju, čak i kroz smijeh pričamo o proteklom danu, gostima koji su taj dan bili na našoj televiziji, a malo i o politici, jer je to postalo neizbježno.
Često nam se pritom pridruže i kolege iz drugih redakcija, što je skroz normalno, jer na dnevnoj bazi dijelimo sudbinu praćenja istih ili sličnih tema.
Kažete da ste na godišnjem odmoru, kako ga namjeravate provesti? Može li novinar iz informativne redakcije ikada biti totalno "ištekan"?
- Teško. Ako već sama ne budem dolazila do novih saznanja i informacija, svakako moram, odnosno želim pratiti što se zbiva u zemlji da mogu nastaviti raditi nakon odmora. Na godišnjem odmoru sam za promjenu teta Matea. Moja sestra, inače dvije godine mlađa od mene, ima četvero male djece: od pet i tri godine te blizance od godinu i 10 mjeseci.
Imam i još jednu mlađu sestru, koja mi na jesen stiže u Zagreb. Provest ću sljedećih deset dana u svom rodnom mjestu Otrić-Seoci blizu Ploča, gdje mi žive i roditelji. Oni su mi i dalje primjer svega onoga što ja kao čovjek želim biti - jednostavna, poštena i marljiva.
Svakako nezaobilazna lokacija je barem jedan otok, jer i Platon je rekao „more liječi sve tegobe." Vraća zdravlje i smiraj čovjeku.
Ajmo se malo nasmijat za kraj: što mislite, kako bi reagirali vaši kolege Krešić ili Stojanac da je kojim slučajem Bandić njima rekao "rajcate me"?
- Ha ha ha. Teško mi je zamisliti da njih išta može zaustaviti od toga da postave sva pitanja koja su naumili i dobiju odgovore. Međutim, teško mi je zamisliti da bi gradonačelnik i njima dao odgovore koji bi promijenili svijet.
Noću na Sljeme
Što vas opušta od brzog i napornog rada?
- Vrlo često se penjem na Sljeme. Čak i noću. Nekad mi je do vrha trebalo dva sata, a sada stignem za pedeset minuta.
Bandić ide na Sljeme u zoru, dakle, ne susrećete se, ha ha...
- Ne. Ali začudili biste se koga sve srećem. He he...
'Još uvijek čekam pismo iz Hogwartsa'
- Odrasla sam na kriminalističkim romanima, Agatha Christie bila mi je gorivo, kao i Stephen King. Edgar Allan Poe također u mom srcu ima posebno mjesto, kao i Matoš.
Neka njihova djela istovremeno su toliko mračna, ali i prosvjetljujuća. "Božanstvena komedija", pogotovo ep "Pakao" mi je i dalje predmet istraživanja i ponovnog iščitavanja. Nabokova "Lolita", Suskindov "Parfem", Camusov "Stranac", mogla bih još unedogled.
U zadnje vrijeme osim novina, ha ha, čitam i publicistiku. Naravno, beletristika koja se percipira popularnom i žanrovskom također je dio moje male knjižnice. A da vam budem u potpunosti iskrena, svaki put kada se poželim vratiti u djetinjstvo i prisjetiti se nekih vrijednosti, na policama su svi nastavci Harrya Pottera.
Može reći tko god što hoće, taj serijal od sedam romana u mene je usadio plemenite osjećaje i misli. Još uvijek čekam svoje pismo iz Hogwartsa.
'Stara cura'
- Trenutno ne razmišljam o obitelji, osjećam se mladom, a tako me i percipiraju. Svi, osim mojih suseljana, ja sam ovdje za njih već stara cura, ha ha...
Je li vam u rodu rukometaš Davor Dominiković? On je iz vašeg kraja?
- U nekom dalekom rodu sigurno je, poznajemo se. Da, ovo je kraj sa sportskim genima. Moja sestra, na primjer, ima crni pojas u karateu, a taj sportski duh danas joj je s malom djecom itekako od koristi.
'Ozbiljna si, nema smijanja'
Matea Dominiković studij novinarstva započela je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a dovršila ga na VERN-u što joj je, kako nam kaže, pružio uvid u poslovni svijet na direktan način i gurnuo je na tržište.
U međuvremenu se dodatno educirala u Firenzi po programu Europskog istraživačkog instituta i Centra za medijski pluralizam i slobodu medija na teme fake newsa i dezinformiranja.
Završila je i školu govorništva u sklopu Filozofskog fakulteta. Kako kaže, u početku joj je najteže bilo s javljanjima uživo, trebalo je vremena da sve sjedne na svoje mjesto.
- Recimo, kada osjetim neugodu usred javljanja imam tendenciju nasmijati se, tako izbjegavam crvenilo i popratne sadržaje, ali kolega Elvir Mešanović je, recimo, moj najveći kritičar u dobroj namjeri, koji mi kaže: 'Ozbiljna si novinarka, nema smijanja!'
U početku sam se ljutila, sada mi je drago što imam takve kolege. Katarina Brečić također je sjajna novinarka, koja može biti primjer, kao i Antonio Zavada, koji sada radi na emisiji Newsroom. U redakciji imamo i najmlađeg člana, Ivanu Kopčić, koja je također vrlo ozbiljna i predana. A uz urednika Igora Bobića u zadnjih godinu dana naučila sam jako puno i zbilja sam mu zahvalna na tome.
Uz njega sam naučila nositi se s pritiskom. Redakciju nam uz Tihomira vode tri sjajne žene. Tina Žagar, Ana Dimitrijević i Nera Valentić, koje dosta tereta nose na svojim leđima. Još je tu puno kolega za spomenuti...
Možda je baš na njoj pukla tikva između novinara i zagrebačkog gradonačelnika?! Matea Dominiković, reporterka N1 televizije, prošli je tjedan, naime, bila posljednja u nizu koleg(ic)a na udaru Milana Bandića kad je umjesto odgovora na pitanje dobila:
“Opet vi! Vi opet. Vi pilate. Da vi znate kako vi mene rajcate. Kako vi mene veselite, kako vi mene zabavljate. To je strašno.”
Kako je zapravo strašno to što je Bandić zbilja prevršio svaku mjeru, ovog puta je, osim Hrvatskog novinarskog društva, reagiralo i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova.
Gradonačelnik joj se morao ispričati, no učinio je i to u svom stilu rekavši, među ostalim, nešto kao “svima onima koji su to izvukli iz konteksta i tumače na svoj način – što se babi htilo, to se babi snilo, ispričavam se”.
- Stvarna i iskrena isprika gradonačelnika kao i odgovori na pitanja su, čini se za sada, izostali. Više mi je to djelovalo kao neki ciničan odgovor koji mu služi da se izbjegne suočiti s realnošću - u ovom slučaju s odgovaranjem na konkretna pitanja vezano uz odluke koje je on sam politički iznjedrio.
Isprika bez stvarne namjere i promjene stava je samo manipulacija – kaže nam 28-godišnja Matea, koja je svojim pitanjima u već nekoliko situacija dobrano isprovocirala sugovornike.
Sjetimo se samo ministra Kujundžića, koji joj je na pitanje je li primjereno moliti ispred bolnica odgovorio: "I vi malo molite".
Inače, u razgovoru koji smo vodili neposredno nakon incidenta s Bandićem, Matea odaje dojam vrlo susretljive i uključive mlade osobe.
Ispričala nam je ponešto o sebi izvan posla, o želji za otkrivanjem novih područja i tema, o svom mjestu Otrić-Seocu nedaleko Metkovića, gdje smo je i zatekli na zasluženom godišnjem odmoru.
Čemu biste najviše pripisali Bandićev seksizam? Bahatosti ili, jednostavno, primitivizmu i lošem odgoju? Zanimljivo je da nervozu teže skriva kad su novinarke u pitanju. Osobno bih znala to objasniti, ali kako biste vi to protumačili?
- Istina je da ovo nije bio prvi takav slučaj i da se nekoliko kolegica našlo u sličnoj situaciji kada im se gradonačelnik Bandić vulgarno obraćao. Gospodina Bandića sam na konferenciji za medije taj dan priupitala svega nekoliko aktualnih pitanja, poput usvajanja novog GUP-a, Memoranduma o razumijevanju za Zagreb na Savi koji je potpisao s investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata te o diplomatskim odnosima Srbije i Hrvatske, što su sve teme koje su i kolege iz drugih redakcija taj dan pratili, a interesira i širu javnost.
Zašto se odlučio na seksističke komentare umjesto na davanje konkretnih odgovora, morate pitati gradonačelnika, ne ulazim ni u čiji kućni odgoj. Dojam je da je spreman ići dosta daleko kako bi izbjegao dati egzaktne odgovore, a posebice kada mu se postavljaju pitanja o različitim poslovanjima i pojedinim sumnjivim odlukama Grada Zagreba.
No, ja nisam tamo došla da bih se politički nadmetala ili nadmudrivala s njime, došla sam po odgovore na pitanja koja zanimaju i javnost. To je moj posao i primarni interes.
Jesu li Povjerenstvo za ravnopravnost spolova i HND trebali odavno oštro reagirati, i to ne samo kad je Bandić u pitanju?
- Povjerenstvo za ravnopravnost spolova, usprkos tome što ga čine članovi različitih političkih stranaka, od kojih neke i podupiru Bandića u Gradskoj skupštini, većinski je izglasalo zaključak i zatražilo gradonačelnika za ispriku.
Nadam se da ovakvo reagiranje gradskog Povjerenstva, kao i reakcije HND-a i pravobraniteljice, neće biti tek upozorenje, nego i svojevrsna misao vodilja političarima i osobama na javnim dužnostima kada nastupaju da u izričaju ne koriste uvrede, seksizam ili spolnu diskriminaciju.
Mislite li da će kolege pristati na bojkot gradonačelnikovih presica, kako ih poziva krovna novinarska organizacija? Što je o tom pitanju dogovoreno u redakciji N1 televizije?
- Cijenim solidarnost redakcije N1, ostalih medija i brojnih drugih kolega novinara koji su se usprotivili i osudili ovakvo ponašanje. Najmanje tu mislim pritom na sebe osobno i svoje osjećaje, već je najvažnije da se adekvatnom reakcijom kao društvo suprotstavimo neprihvatljivom ponašanju.
I to posebno onih koji bi trebali biti najodgovorniji među nama u društvu jer oni najviše ostavljaju primjer drugima. Svaki političar bi se trebao zapitati kada izgovara novinarkama takve riječi kako to iščitavaju djeca i mladi koji gledaju TV ili čitaju portale.
Ne bih ulazila u temu bojkota na koje poziva HND, to je pitanje na koje će svaka pojedina medijska kuća ili redakcija za sebe odgovoriti. Činjenica je da je puno ljudi reagiralo, što iz politike, civilnog sektora ili medija, a najvažnije je da se reakcijom potakne na promjenu i da se spriječi da sutra druge kolegice novinarke od gradonačelnika ili nekog drugog budu izložene seksističkim ili omalovažavajućim riječima.
HND je pokrenuo svojevrsnu kampanju, napravili su i bedževe s natpisom "samo odgovorite na pitanje."
Jeste li ikada do sada osobno trpjeli spolnu diskriminaciju? Koje prepreke su pred ženama u Hrvatskoj u dostizanju izjednačenosti s muškarcima na svim poljima?
- Danas vidimo sve više žena na određenim položajima, no postoji prostor za još puno pomaka da ostvarimo stvarnu ravnopravnost žena i muškaraca u našem društvu. Primjerice, radni uvjeti, jednake plaće, ali i prostor za napredak. Naravno da svako uvredljivo ponašanje, nasilje ili drugi oblici minoriziranja utječu na to da se žene ne osjećaju jednako vrijednima u društvu.
S druge pak strane, kao žena se ne osjećam ništa manje vrijednom i nemam potrebu isticati svoja ženska prava. Mnogo toga je u stavu, ja svoja prava živim.
Vi ste nedavno anketirali djevojku koja se Bandiću preporučila za posao, što je postalo viralni hit. Jesu li vas komentari djevojke rastužili s obzirom da ste razgovarali s njom u povodu Međunarodnog dana mladih?
- Radila sam prilog za Dnevnik N1 u povodu Međunarodnog dana mladih i malo mi je žao što su u drugom planu ostale izjave nekoliko mladih ljudi različitih profila koji su dali zanimljive odgovore o ulozi mladih u današnjoj Hrvatskoj. Najveći interes na društvenim mrežama i po drugim medijima izazvao je upravo razgovor s djevojkom koji spominjete.
Ona je iz svoje perspektive sasvim iskreno iznijela određene izazove s kojima se naše društvo danas suočava, čak i je sama izdvojila problem korupcije u društvu, no zaključak da bi se a priori htjela zaposliti kod gradonačelnika, tj. u državnoj firmi, govori o tome da, kao i nemali broj drugih, razmišlja kako odabrati ''prečac'' i lakši put do zaposlenja i rješavanja karijernog odabira. Ona je, za razliku od njih, to u kameru i priznala. Dok će mnogi moralizirati, a misliti isto.
Je li ta djevojka pravi pokazatelj razmišljanja mladih ili ipak ima nade za nas?
- Kao što sam i rekla, iznimno je važno da oni koji nose odgovornost u ovoj državi budu svjesni da svakim svojim potezom i manirima ostavljaju obrazac ponašanja za buduće generacije. U Hrvatskoj je i dalje raširena pojava dijeljenja poslova preko veze i pogodavanja, pa to ostavlja tragove i na razmišljanja mladih o tome kako napredovati u karijeri.
A upravo su ti ''prečaci'' ili tzv. uhljebljivanja i razna namještanja ono što dugoročno ubija naše društvo i tjera mnoge izvan zemlje. No s druge strane, što više radim ovaj posao, sve više susrećem niz primjera ljudi koji su se svojim trudom, radom i znanjem i samostalno izborili za nešto i uspješno žive i djeluju u Hrvatskoj.
Tako da nade svakako ima i ne treba tonuti u pesimizam, nego stvari odlučno mijenjati. I sama sam došla u Zagreb na studij s 18 godina iz male sredine, što čovjeka natjera da se brzo osamostali. Nije uvijek lako, treba platiti stan, režije i hranu, ali do danas živim od svog rada i plaće i taj osjećaj samostalnosti ne bih nikad mijenjala ni za što.
Osobno smatram da se sve nauči putem, a ne bi vrijedilo da na životnom putu nije bilo nekih stranputica, žbunja, koprive i skretanja, bez toga ja danas ne bih bila ja.
Kad ste se vi zainteresirali za novinarstvo, i to političko?
- Za vrijeme srednje škole zanimalo me puno toga, voljela sam i volim glazbu, pjevanje, a čak me u jednom razdoblju zanimala arheologija i istraživanje povijesti i htjela sam ići i u tom smjeru. Kad sam bila 12-godišnjakinja, s prijateljicom sam krenula istraživati jedno brdo iznad našeg sela gdje su ostaci starih nastambi naših predaka.
Zanimalo me što tamo ima i ima li nečeg skrivenog... No dio terena je toliko neprohodan da smo zapele i nismo mogle ni naprijed ni nazad. Ljudi su nas spašavali, otac mi je, sjećam se, vikao: "Sunce ti žarko, čut ćeš me kad dođeš doma". Inače sam kao klinka bila pomalo buntovna, nisam priznavala autoritete, majka bi mi znala reći: "Matea, ti si sve osim jednostavna".
Na kraju me očito taj istraživački poriv doveo do toga da mikrofon umjesto za pjevanje koristim za novinarski rad. Tu je proradio i moj dalmatinski "dišpet" za rješavanjem problema i otvorenih pitanja i pronalaska odgovora i odgovornih. Kao novinarka sam pratila i životne i sportske dnevne teme, i brojne krizne situacije, prirodne katastrofe, što itekako proširi vidike.
Od ove godine intenzivno se bavim političkim temama, pratim sjednice Vlade i redovito s terena izvještavam o brojnim aktualnim dnevnim događanjima. Intervjui s ministrima ili zastupnicima, izjave političara, trzavice na relaciji oporba - Vlada, stanje u zdravstvenom sustavu, afere, europski i predsjednički izbori... To otvara jednu drugu dimenziju u kojoj u svakom trenutku morate biti maksimalno informirani da biste mogli kvalitetno izvještavati.
U današnjem svijetu modernih komunikacija, gdje se sve odvija momentalno i gdje vijesti dolaze i odlaze, nastaju i nestaju unutar nekoliko minuta ili sati, sve važnije postaje biti najbrži u dolasku do pouzdane informacije. No ekskluziva ne bi trebala prednjačiti nad kvalitetom.
Kako ste se odlučili baš za N1 televiziju?
- Još kao studentica počela sam raditi na RTL televiziji, gdje sam dobila priliku u zaista ranoj fazi ići na teren i raditi najaktualnije teme i događanja. To iskustvo me dosta ohrabrilo i omogućilo mi shvatiti što novinarstvo znači u stvarnosti, a ne samo u knjigama.
Onda je došao poziv N1 Televizije, gdje sam otvorila novo poglavlje novinarske karijere. Raditi za takav news program koji se emitira 24 sata dnevno te je na domaćoj medijskoj sceni sve gledaniji, citiraniji i relevantniji kao izvor informacije je velik izazov, ali i iskustvo. Zato se veselim novim izazovima.
Kakva je radna atmosfera na N1 televiziji? Družite li se s kolegama i u privatno vrijeme?
- Izvrsna! Zaista, kao što ste i spomenuli u pitanju, radna atmosfera najbolje opisuje svakodnevno stanje u redakciji N1 TV jer svi novinari, reporteri i urednici, kao i naš direktor programa Tihomir Ladišić, rade neprestano i neumorno po cijele dane, s obzirom da vijesti, što redovnih, što izvanrednih, nikad ne manjka.
Navečer kad dođete doma već morate proučavati teme za sutradan, a to je uvijek izazov s obzirom da gotovo svakodnevno radimo različite teme, od lokalnog do nacionalnog značaja. S kolegama redovito nakon posla odem u obližnji kafić na piće, gdje u malo opuštenijem izdanju, čak i kroz smijeh pričamo o proteklom danu, gostima koji su taj dan bili na našoj televiziji, a malo i o politici, jer je to postalo neizbježno.
Često nam se pritom pridruže i kolege iz drugih redakcija, što je skroz normalno, jer na dnevnoj bazi dijelimo sudbinu praćenja istih ili sličnih tema.
Kažete da ste na godišnjem odmoru, kako ga namjeravate provesti? Može li novinar iz informativne redakcije ikada biti totalno "ištekan"?
- Teško. Ako već sama ne budem dolazila do novih saznanja i informacija, svakako moram, odnosno želim pratiti što se zbiva u zemlji da mogu nastaviti raditi nakon odmora. Na godišnjem odmoru sam za promjenu teta Matea. Moja sestra, inače dvije godine mlađa od mene, ima četvero male djece: od pet i tri godine te blizance od godinu i 10 mjeseci.
Imam i još jednu mlađu sestru, koja mi na jesen stiže u Zagreb. Provest ću sljedećih deset dana u svom rodnom mjestu Otrić-Seoci blizu Ploča, gdje mi žive i roditelji. Oni su mi i dalje primjer svega onoga što ja kao čovjek želim biti - jednostavna, poštena i marljiva.
Svakako nezaobilazna lokacija je barem jedan otok, jer i Platon je rekao „more liječi sve tegobe." Vraća zdravlje i smiraj čovjeku.
Ajmo se malo nasmijat za kraj: što mislite, kako bi reagirali vaši kolege Krešić ili Stojanac da je kojim slučajem Bandić njima rekao "rajcate me"?
- Ha ha ha. Teško mi je zamisliti da njih išta može zaustaviti od toga da postave sva pitanja koja su naumili i dobiju odgovore. Međutim, teško mi je zamisliti da bi gradonačelnik i njima dao odgovore koji bi promijenili svijet.
Noću na Sljeme
Što vas opušta od brzog i napornog rada?
- Vrlo često se penjem na Sljeme. Čak i noću. Nekad mi je do vrha trebalo dva sata, a sada stignem za pedeset minuta.
Bandić ide na Sljeme u zoru, dakle, ne susrećete se, ha ha...
- Ne. Ali začudili biste se koga sve srećem. He he...
'Još uvijek čekam pismo iz Hogwartsa'
- Odrasla sam na kriminalističkim romanima, Agatha Christie bila mi je gorivo, kao i Stephen King. Edgar Allan Poe također u mom srcu ima posebno mjesto, kao i Matoš.
Neka njihova djela istovremeno su toliko mračna, ali i prosvjetljujuća. "Božanstvena komedija", pogotovo ep "Pakao" mi je i dalje predmet istraživanja i ponovnog iščitavanja. Nabokova "Lolita", Suskindov "Parfem", Camusov "Stranac", mogla bih još unedogled.
U zadnje vrijeme osim novina, ha ha, čitam i publicistiku. Naravno, beletristika koja se percipira popularnom i žanrovskom također je dio moje male knjižnice. A da vam budem u potpunosti iskrena, svaki put kada se poželim vratiti u djetinjstvo i prisjetiti se nekih vrijednosti, na policama su svi nastavci Harrya Pottera.
Može reći tko god što hoće, taj serijal od sedam romana u mene je usadio plemenite osjećaje i misli. Još uvijek čekam svoje pismo iz Hogwartsa.
'Stara cura'
- Trenutno ne razmišljam o obitelji, osjećam se mladom, a tako me i percipiraju. Svi, osim mojih suseljana, ja sam ovdje za njih već stara cura, ha ha...
Je li vam u rodu rukometaš Davor Dominiković? On je iz vašeg kraja?
- U nekom dalekom rodu sigurno je, poznajemo se. Da, ovo je kraj sa sportskim genima. Moja sestra, na primjer, ima crni pojas u karateu, a taj sportski duh danas joj je s malom djecom itekako od koristi.
'Ozbiljna si, nema smijanja'
Matea Dominiković studij novinarstva započela je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a dovršila ga na VERN-u što joj je, kako nam kaže, pružio uvid u poslovni svijet na direktan način i gurnuo je na tržište.
U međuvremenu se dodatno educirala u Firenzi po programu Europskog istraživačkog instituta i Centra za medijski pluralizam i slobodu medija na teme fake newsa i dezinformiranja.
Završila je i školu govorništva u sklopu Filozofskog fakulteta. Kako kaže, u početku joj je najteže bilo s javljanjima uživo, trebalo je vremena da sve sjedne na svoje mjesto.
- Recimo, kada osjetim neugodu usred javljanja imam tendenciju nasmijati se, tako izbjegavam crvenilo i popratne sadržaje, ali kolega Elvir Mešanović je, recimo, moj najveći kritičar u dobroj namjeri, koji mi kaže: 'Ozbiljna si novinarka, nema smijanja!'
U početku sam se ljutila, sada mi je drago što imam takve kolege. Katarina Brečić također je sjajna novinarka, koja može biti primjer, kao i Antonio Zavada, koji sada radi na emisiji Newsroom. U redakciji imamo i najmlađeg člana, Ivanu Kopčić, koja je također vrlo ozbiljna i predana. A uz urednika Igora Bobića u zadnjih godinu dana naučila sam jako puno i zbilja sam mu zahvalna na tome.
Uz njega sam naučila nositi se s pritiskom. Redakciju nam uz Tihomira vode tri sjajne žene. Tina Žagar, Ana Dimitrijević i Nera Valentić, koje dosta tereta nose na svojim leđima. Još je tu puno kolega za spomenuti...
Matea Dominiković nam priča o Bandićevom seksističkom ispadu i manipulaciji koja je uslijedila te otkriva svoje brojne strasti, uključujući jednu zbog koje joj je otac vikao: Sunce ti žarko, čut ćeš me kad dođeš!
Možda je baš na njoj pukla tikva između novinara i zagrebačkog gradonačelnika?! Matea Dominiković, reporterka N1 televizije, prošli je tjedan, naime, bila posljednja u nizu koleg(ic)a na udaru Milana Bandića kad je umjesto odgovora na pitanje dobila:
“Opet vi! Vi opet. Vi pilate. Da vi znate kako vi mene rajcate. Kako vi mene veselite, kako vi mene zabavljate. To je strašno.”
Kako je zapravo strašno to što je Bandić zbilja prevršio svaku mjeru, ovog puta je, osim Hrvatskog novinarskog društva, reagiralo i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova.
Gradonačelnik joj se morao ispričati, no učinio je i to u svom stilu rekavši, među ostalim, nešto kao “svima onima koji su to izvukli iz konteksta i tumače na svoj način – što se babi htilo, to se babi snilo, ispričavam se”.
