StoryEditor
ŽivotSkrivene posljedice

U pandemiji, ogroman teret kućanskih obaveza pao je na leđa žena, praktički imaju dva posla: Hrvatska nije donijela mjere kako bi im pomogla

Piše Marija Mlačić
26. studenog 2020. - 16:57
Shutterstock

Razlike između plaćenog rada koji se naziva jednostavno poslom i neplaćenog rada koji se često ne oslovljava već podrazumijeva uvelike ovise o spolu. Iako se situacija promijenila zadnjih 70-ak godina otkako je sve više žena službeno zaposleno i dalje većina kućanskih zadataka pada na njihova leđa. Pandemija koronavirusa, zahvaljujući intenzivnijem boravku kod kuće, povećala je broj sati provedenih u neplaćenom radu za svih, ali opet većim dijelom pogađa žene. Novo izvješće UN-a upozorava da bi se moglo dogoditi da se ponište pozitivni pomaci u ravnopravnosti učinjeni u proteklim desetljećima ako vlade u svoje ekonomske mjere što prije ne uvrste i ovaj društveni segment.

Ženski neplaćeni rad u domaćinstvu redovito je nevidljiv, ali njegova vrijednost je ogromna. Konkretno iznosi devet posto ukupnog globalnog BDP-a što je ekvivalent 11 bilijuna dolara! Mnoge žene se od početka pandemije suočavaju s dvostrukim problemom, istovremeno strahuju za svoje poslove koji su im izvor prihoda dok se povećava količina neplaćenog rada u obliku skrbi za obitelj i kućanskih poslova. 

Rad od doma zajedno sa zatvaranjem škola i vrtića ima veliki utjecaj jer sada i čitave obitelji provode cijele dane kod kuće zbog čega ju je potrebno više i češće čistiti, posebno uzmemo li u obzir da je dezinfekcija jedan od bitnih aspekata borbe protiv pandemije. Dio članova obitelji ranije se hranio vani, dok je sada sve obroke potrebno pripremati sam, što znači i nabavljati namirnice i onda opet nakon toga pospremati. UN-ovo istraživanje pokazuje da se i kod žena i muškarca primjećuje povećanje toga tereta, ali on je kod žena značajno veći. Od svih anketiranih, 28 posto žena u donosu na 16 posto muškaraca kažu da je porastao intenzitet njihovih kućanskih poslova.

Roditelji često osjećaju da ih društvo osuđuje ako brigu o svojoj djeci opisuju kao posao, trebali bi uživati u svakom trenutku. Ipak poznato je da majke provode puno više vremena uživajući od očeva, a službeno se ono naziva neplaćena skrb o djeci. Prije pandemije žene su provodile oko 26 sati brinući o djeci na što je sada dodano još pet. Ukupno je to podijeljeno na dane u tjednu jedan malo kraći radni dan, a u nekim zemljama i puno radno vrijeme. Za one koje su i dalje zaposlene to je čak i ako zanemarimo ostale kućanske poslove jednako obavljanju dva posla.

Od početka pandemije velik broj ljudi starijih od 25 godina izgubio je posao, ali u tome su više oštećene žene koje su u većoj mjeri prešle s kombinacije plaćenog i neplaćenog rada samo na ovaj potonji.  To ugrožava njihovu ekonomsku sigurnost pa se očekuje i da će ogroman broj žena i djevojčica do kraja ove godine prijeći u kategoriju siromašnih.

Ekonomska kriza direktna je posljedica pandemije, a kako bi se pomoglo stanovništvu da je prebrodi vlade uvode mjere za socioekonomski oporavak. Ipak većina njih ostala je slijepa za ženske potrebe pa je samo osam posto svih do sada uvedenih na svjetskoj razini usmjereno na tu domenu. Podaci pokazuju da je od 206 zemalja koje je donijelo neku vrstu društvenih ili ekonomskih mjera, njih samo 85 donijelo i one koje se odnose na jačanje ženske ekonomske sigurnosti, a tek 60 i na neplaćeni kućni rad. Neki od primjera su povećanje mjesečnih dječjih doplataka ili besplatne usluge čuvanja djece, u nekim zemljama roditelji dobivaju dodatne dane godišnjeg odmora ili im se smanjuju sati radnog vremena, a negdje se uvode i novčane naknade za roditelje pogođene zatvaranjem škola. Ovi primjeri dolaze iz zemalja diljem svijeta od Kostarike do Južne Koreje, pa se pitamo što je li naša vlada za sada učinila išta po tom pitanju.

image
Damjan Tadic/Cropix

Marija Selak Raspudić koja je na čelu saborskog Odbora za ravnopravnost spolova kaže kako Hrvatska nema razvijenu osviještenu politiku koja bi se bavila položajem žena u društvu. 

-I prije pandemije žene su bile izloženije većem kućanskom radu. Sada imamo dvostruki problem da mnoge od njih ni ne mogu raditi od kuće jer ih se ondje tretira kao da nisu na poslu. Nije prepoznato ni da je uslijed zatvaranja škola ogromni obrazovni teret pao na leđa obitelji, prvenstveno majki.

Smatra i da je trenutna situacija potencirala postojeće probleme, navodeći prvenstveno obiteljsko nasilje, a zatim i sve ostale vezane uz ravnopravnost spolova.

-Isto kao što Hrvatska ne donosi mjere ciljano za pojedine županije i gradove nego se sve provode na državnoj razini nismo razvili ni šire državno postupanje što se tiče drugih posljedica pandemije. Žene su i inače u lošijoj ekonomskoj situaciji od muškaraca što pokazuju i statistike koje govore kako su oko 10 posto manje zaposlene od muškaraca zbog čega su u ovoj krizi u većem riziku od siromaštva.

Ona ipak navodi i kako unutar samom feminističkog pokreta postoje prijepori vezano uz klasifikaciju neplaćenog ženskog rada, a osobno smatra da se ne mogu svi odnosi unutar obitelji svesti na ekonomsku kategoriju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. siječanj 2021 10:44