Evo prošli su zimski praznici, proći će i siječanj, veljača, tri marčane bure, najveći popusti i last minute ponude, ali jasno je kao Jasna, opet neću ići na skijanje.
Zapravo, ne bih išao ni da mi mukte daju. Zašto? Najprije, od malih nogu ne volim snijeg. Možda i zato što na snijeg nisam izlazio u one prve tri najvažnije godine.
Možda sam se jednostavno antisnježan rodio. Od snijega sam, i prije Bruna Kovačevića, volio samo Bojana Križaja, Borisa Strela, Ingemara Stenmarka, Primoža Ulagu i turnir Četiri skakaonice, "Kapelske kresove", pjesme "Sve je bijelo, grad i selo, polje, gaj“ pa i onu s lunaparka "Sneg je opet, Snežana“.
Snježne radosti uvijek mi je bilo privlačnije gledati s unutarnje strane stakla, dvostrukog, termo. Kao rođenom hajdukovcu dovoljno je...