Primio sam u ruke to malo zamotano čudo i ostao bez riječi. Imala je punih osam minuta. Nisam skidao pogled s nje, a ni ona s mene. Nema ljepšeg osjećaja. Vidi li me? Zna li da sam joj tata? Kliknuli smo na prvu i već sam tada znao da ću ja razmaziti našu kćerkicu", kaže 32-godišnji chef Mario Mandarić, koji je sa suprugom, 27-godišnjom pravnicom Mateom Krištić Mandarić, jedva čekao rođenje njihovog prvog djeteta. Zajedno su išli na preglede, na ultrazvuku promatrali kako se meškolji u majčinom trbuhu, raste i maštali o trenutku kad će je ugledati. Mario je trebao biti na porođaju, no kako je morala na carski rez, umjesto u sali, bio je ispred vrata, piše Gloria.
"Minute su trajale čitavu vječnost. Čuo sam da je zaplakala i gledao kad će se otvoriti vrata. Da imam kosu, vjerojatno bih u tih osam minuta posijedio od silne napetosti i iščekivanja", kaže Mario Mandarić, dodajući da su ime djevojčici, rođenoj 14. svibnja u zagrebačkoj Petrovoj bolnici, odabrali još tijekom trudnoće. Željeli su neko kratko, lako pamtljivo međunarodno ime tako da ga i u inozemstvu - jer puno putuju i rade i po svijetu - svatko može bez problema izgovoriti.
"Dvoumili smo se između nekoliko imena, a onda smo otišli na chat i zamolili umjetnu inteligenciju da nam da prijedloge međunarodnih imena. Imena je ispisala po abecednom redu i kad smo došli do slova M, oboje smo se zaustavili na imenu Mia", kaže Matea Krištić Mandarić, dodajući da je u mjesec dana njihova kćerkica narasla i dobila na težini. Mora jesti svaka tri sata pa je roditelji još zajedno hrane, a tako se i noću oboje bude i ustaju.
"Lijena je, neće sisati, pa Matea mora izdajati mlijeko. Ja je pak hranim s bočicom",kaže Mario, koji se, otkako je postao tata, prvi put naspavao kad im je u pomoć, nakon Mateine, stigla i njegova mama. Nakon tri tjedna buđenja svaka tri sata "odvalio" je punih 11 sati.
"Probudio sam se ne znajući gdje sam, trebalo mi je vremena da dođem k sebi. Očito, previše sna nakon duljeg vremena za tijelo je bilo šok", otkriva Mario.
Mijina je kolijevka u dnevnom boravku, a u brizi o svojoj jedinici tata ne zaostaje za mamom - mijenja joj pelene, presvlači je, kupa. I sve mu je to prirodno, bez straha i stresa jer je već vidio kako treba s tek rođenom bebom. Prvo u svojoj obitelji, bilo mu je 10 godina kad je rođena njegova najmlađa sestra, a potom i kad se rodila nećakinja, kojoj su sada četiri godine. Spretno, kao da je u kuhinji, drži svoju kćerkicu. A ona je pak već pokazala koji joj je položaj najdraži. Najmirnija je okrenuta potrbuške, na tatinoj podlaktici, s glavicom smještenom u njegovoj šaci.
Premda mu je raspored pretrpan, Mario svaki slobodan trenutak koristi da bude uz svoje cure, a kad god može, vodi ih sa sobom. Tako je Mia sa samo dva tjedna bila u Noelu, jedinom zagrebačkom restoranu s Michelinovom zvjezdicom, u kojem je Mario većinski vlasnik i chef kuhinje.
"Imam odličnu ekipu, stalno smo na vezi, a nastojim doći oko šest sati uvečer, kad krenu večere i serviranje, da im pomognem. Moji su partneri iz Tvornice zdrave hrane preuzeli dio oko poslovanja, što mi odgovara jer se tako još više mogu posvetiti kreativnom dijelu, od osmišljavanja jela do projekata u restoranu i izvan njega", pojašnjava Mario. U sklopu "zero waste" koncepta - čiji je pobornik još od vremena kad je kuhao u svom restoranu na Tajlandu, a potom u jednom s tri Michelinove zvjezdice u Engleskoj gdje mu je projekt Food Waste Awareness pohvalio i magazin Forbes - ni u Noelu nema bacanja hrane. Ostatke kruha mijenjaju za domaća jaja, s vlasnikom obližnje farme, a ostale ostatke hrane kompostiraju, piše Gloria.
"U razgovoru s jednim od gostiju, biokemičarem, doznali smo i da je talog od kave izvrstan za kompostiranje jer ga tvari iz kave poboljšavaju. Kompost ide našim dobavljačima poljoprivrednih proizvoda", govori Mario, koji je s privatnom školom u Varaždinu pokrenuo još jedan dugoročan projekt. Na velikom školskom posjedu sadit će 260 stabala voćaka godišnje, plodove će zajedno s učenicima, koji će doći na praksu u restoran, prerađivati u džemove i različite slastice. Dio će se posluživati u Noelu, a dio prodavati u Tvornici zdrave hrane. Novac od prodaje ići će za sadnju novih voćaka. Uz razvoj restorana, Mario Mandarić radi i na sebi. Tako je, zahvaljujući dijelu redovitih gostiju u restoranu, upisao MBA na Poslovnoj školi Cotrugli u Zagrebu.
"Razgovarajući s profesorima te škole, poslovnim, visokopozicioniranim ljudima iz raznih područja, od voditelja hotelskih grupacija do onih koji se bave proizvodnjom, vidio sam da razmišljaju drugačije od mene koji sam u hodu i samouk svladavao sve tajne i zamke dobrog poslovanja. I shvatio da mi to znanje nedostaje. Uz to, jednako mi je važan i networking jer je u toj školi puno ljudi iz moje branše", govori Mario Mandarić, koji školovanje nije zanemario ni otkako je postao otac. Uz studij, pohađa i školu za pilote, a dva je teška ispita položio dan prije nego što je Mia napunila mjesec dana.
"U pilotsku sam školu krenuo slučajno, vozeći se s prijateljem, pilotom tijekom boravka u Puli. I sjetio se sebe kao klinca. Kad bih vidio kuhara, nikada nisam ni pomislio ni rekao: ‘Ajme, da mi je biti kuhar.‘ Ali kad bih čuo avion, uvijek bih digao pogled i pomislio: ‘Wow, blago njima gore, da mi je biti pilot.‘ I tako sam se upisao. Dobro mi ide, već sam vozio i Mateu", kaže poznati chef, koji je dan prije nego što je Mia napunila mjesec imao još jedan veliki razlog za slavlje. Naime, u sklopu projekta gradnje bunara u Ugandi u Africi gdje nedostaje pitke vode, u kojem mu se pridružila i supruga Matea, završen je 130. bunar.
"Ekološka osviještenost je nešto što nam poboljšava svakodnevicu, utječe na cijeli planet. Takav sam oduvijek, a generacije koje dolaze o tome treba učiti još od vrtića. To je jedini način da nam svima bude bolje. I naša Mia naučit će sve o tome, vidjet će kako se postupa s otpadom. Kad bi se svatko u svojoj sredini, od kuće u kojoj živi do dućana i restorana, pridržavao toga da reciklira smeće i, najvažnije, ne baca hranu, napravili bismo veliki, veliki korak", uvjeren je Mario Mandarić, koji je, osim po kuhanju, poznat i po tetovažama koje prekrivaju veći dio njegovog tijela. Matea pak nema niti jednu i osim ovih na suprugu, općenito joj se ne sviđaju. A hoće li ih imati njihova Mia, hoće li joj i kada, ako poželi, dopustiti da se tetovira, još se nisu dogovorilii, piše Gloria.