- Pisati o krempitama?! Ma, daj, o paštama mogu roman ispisati - takva je bila reakcija reporterke na samu najavu dnevnog zadatka.
Jer, kada bi se poredale sve pašte koje je dosad pojela i pritom uživala, nastao bi sigurno sladak put od Splita do Omiša. Bez pretjerivanja.
Ljubav prema paštama, i to onim Bobisovim, traje od najranijeg djetinjstva. Tata bi se vratio s posla točno deset minuta nakon tri sata, a u ruci bi bio bijeli paketić. Tada su se na kartonskom tanjuriću slagale pašte i umotavale su se u bijeli papir, ta slika će nadvladati i Alzheimera jedan dan, uvjerenja sam. Obid bi se pojeo u rekordnom roku, pa čak i juha, da prostite, jer dok su mama i tata pili svoju popodnevnu, zajedničku kavu - sestra i ja smo jele krempite.
Jednom prilikom je sestra nazvala tatu...