Nikada duže i napornije vožnje i nikada veće shopingholičarske sriće, u Trst se tih 70 ih i 80-ih godina kretalo kao da se ide kod susjeda na kavu. Tarabasilo se sa splitskog kolodvora oko 22 sata navečer, autobus bi bio pun kao šipak, što Dubrovčana koji su se prvi ukrcavali, što Splićana, a onda i ostalih koji su se kupili putem u pravcu šarenih butiga kapitalističkog zapada.
Sjećate se toga vremena, pričat ćemo malo o njima, osobito nakon ćakule o švercerima s Peristila koja je izazvala lavinu nostalgičnih reakcija. Dakle, truć, truć, kraja putu nema. U nekom trenutku ugasila bi se svjetla u busu, vozači bi označili fajront i laku noć, pa bi narod prisilno ušao u truckavi san. Onda bi se probudio u Senju, na puš i piš pauzi u birtiji kraj glavne ceste.
U...