Dok se s Poljuda ove nedjelje bude orilo "ja te volim, ja te volim, ja te volim, Hajduče", a adrenalin u žestokom valu tresao tribine, srce Delničanina, 70-godišnjeg Josipa Tomca narast će kao kuća.
Nema većeg hajdukovca od njega u njegovu gradu, ma ne samo tu, nema ga ni u Gorskom kotaru, ni puno šire.
Josip će za vrijeme utakmice u svom domu drhtati kao da je u najvećoj fibri, derat će se, hvatati za glavu. Pristojan je čovjek, ali će i psovati kada dođe neki kritični moment.
Bit će sav u balunu, skakat će na noge u propuštenim šansama, skandirat će Livaji, pljeskat će Subašiću, izgarat će isto kao i prva postava, kao i svi oni s tribina naše "Poljudske ljepotice".
Žena će ga smirivati, moliti ga da zbog srca malo smanji uzbuđenje, da pripazi. Uzalud.
Jer kako...